Moje tjelovježbe i moj engleski imaju problem u mišićima

Moje tjelovježbe i moj engleski imaju problem u mišićima. Kod tjelovježbi je to poznata stvar, ali kod učenja stranog jezika, nije toliko, bar ne svima i bar meni nikad nitko to u školi nije rekao.
Slušam engleski jezik već 2000 sati ili 8400 km, jer hodam dok slušam. Slušam profesora A. J. Hoge koji govori kao stanovnici New Yorka. Isprva profesor izgleda neobično u svom govoru, ali je mom uhu njegov izgovor tako jasan da sam ga iz prve razumio.
Zadnjih godinu i 4 mjeseca slušam njegovih 38 lekcija, svaka traje oko 40 minuta. Svaku lekciju sam slušao od 5 dana do nekoliko mjeseci. Jednu te istu svaki dan, po tri puta ili više. Moj mozak je upio, naučio puno slušajući, naučio je sam od sebe, tako je skrojen ljudski mozak da uči sam, ja se nisam naprezao, hodao sam, engleski se vrtio, mozak je primao i učio. Kao kod djeteta, samo što ja imam  67 godina i zarđali slušni aparat.
I sad mi mozak poručuje da je spreman slati ustima riječi i rečenice engleskog. Pun je sebe, samouvjeren, samopouzdan, pravi štreber.
I ja ga pustim da "govori". Pustim ga da imitira izgovor profesora A. J. Hoge. Izgovori profesor rečenicu, izgovorim ja, i sve tako. I što se događa? Vidjet ćete na ovoj snimci.
Moja usna šupljina ima zakržljale mišiće koji trebaju mozgu za izgovor enegleskog. Rodio sam se s tim mišićima baš kao i svaki Amerikanac, ali sam jako malo slušao i još manje govorio engleski i kod mene su ti mišići potpuno, potpuno nerazvijeni. Ali oni postoje koliko postoje i svi drugi mišići koje ne koristimo.
Na snimci vidite kako se moje lice grči i napreže da izvrši naredbe mozga. Moj izgovor je grčevit, pun grimasa, muka živa, baš kao kod mojih tjelovježbi u vježbalištima za odrasle, gdje sam svaki dan došao na 10 zgibova do brade i 90 zaveslaja, ali kad su 4 stupnja celizijusa kao danas, učinim tek tri do kraja, ostalih 7 do 90% (ne do brade). Kad je 15 stupnjeva, učinim 10 zgibova kao od šale.
Moje grimase u zgibovima = moje grimase u izgovoru engleskog.
Još ću se više naprezati i izobličiti jer to traži mozak od mojih mišića, ali jednom kad se potrebni mišići ojačaju, zgibovi će teći glatko baš kao što će teći glatko i moj izgovor.
Ako moj izgovor ocjenite s 2-3 znajte da sam na samom početku. Pitam se kakav će moj izgovor biti za 6 ili 12 mjeseci ili 24. Želja mi je otkriti granice mog profila, jer o mlađima od mene ne treba ni govoriti, oni ne trebaju toliko kilometara kao ja.
Puno mi znači da je Nobela za književnost 2017. dobio Japanac koji piše na engleskom. Od 13-te godine živi u Engleskoj. Od kojeg jezika je on izvorni govornik? Što uopće znači izvorni govornik? Nobelovcu su roditelji Japanci, materinji jezik mu je Japanski, a engleski mu je strani jezik kojeg je on odlično savladao.
Meni su govorili da svi koji dođu u Ameriku nakon 20-te se ne mogu riješiti naglaska. To mi nema logike, jer mišići postoje, usna šupljina nam je ista, mozak je stvren da sam uči jezik.
Nisu ni svi Amerikanci TV voditelji, govore svakako. Možda sam već sad od mnogih razumljiviji. Ne vidim niti jedan valjan razlog zašto bih odustao od učenja. Želim to i vama.
Ponavljam link moga izgovora danas. Koju biste mi ocjenu dali od 1 do 5?

Primjedbe