Strani jezik, programiranje, biologija, glazbeni instrument (sport).
Učenje stranog jezika.
Slušati, slušati i slušati jedno te isto koliko je god moguće duže, dan dva mjesec dana, dva mjeseca. Ovdje glavnu ulogu igra naše uho! Mora nam riječ ući u uho, da bi je mi znali izgovoriti. Nakon puno slušanja, jednog te istog, možemo početi to govoriti, sad su naša usta glavna. Slušanje pod 1, govorenje pod 2. Svakom će trebati drugo vrijeme za progovoriti. Pogrešno se misli da je jezik memoriranje, štrebanje. Nije. Memoriranje je kad mislite na ono što ste memorirali i izvlačite to iz memorije i izgovarate. Tako se uči na primjer biologija, ali ne i jezik. Kad govorimo mi ne mislimo na riječi koje izgovaramo, nego mislimo na smisao onoga što izgovaramo. Čovjeku je jezik urođen alat, to mu je na autopilotu, kao otkucaji srca, disanje. Na usta nam izlaze naše misli, misli se bave mislima, a jezik to automatski izgovara. Kakav je to razgovor u kojem svaki sugovornik traži po memoriji riječi, gramatička pravila? Nikakav. Zato progovoriti znači ne misliti na riječi i gramatiku, nego govoriti što hoćeš reći.
Učenje programiranja.
Razumjeti, razumjeti, razumjeti. To je svijet binarnog sustava. To je svijet logike. Svatko tko razumije ovaj logički primjer, može uspješno savladati programiranje:
Ako je most spušten, možemo preko njega prijeći na drugu obalu rijeke.
To možemo ovako programirati:
if ($most == 1)
echo "Možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
else
echo "Ne možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
Ako postoje dva mosta preko te rijeke, onda možemo prijeći na drugu obalu ako je bilo koji od njih dva spušten:
if ($most1 == 1 or $most2 == 1)
echo "Možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
else
echo "Ne možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
Učenje biologije.
To je memoriranje. Spužva, latinskog naziva ... Ja sam to učio tako da bih pročitao, pa glasno ponovio, pa pročitao, pa glasno ponovio i tako dok ne upamtim. To je štrebanje. Nema drugog načina. Dobro, nastojao sam koliko je moguće reći to svojim riječima, ali bez obzira na to, riječ je o štrebanju. Glasno govoreći, sad vidim da sam vježbao i govorništvo na materinjem jeziku. Čini mi se da je to važno, glasno govoriti, da se brže pamti, a onda i lakše govori kad bude trebalo,
Učenje glazbenog instrumenta (sporta).
Sve rečeno za strani jezik vrijedi ovdje, samo umjesto uha i usta, koristimo prste ruku, ruke, noge, motoriku, cijelo naše tijelo. Glazbenik na klaviru ne misli koju će tipku udariti, ili na gitari koju žicu stisnuti. To je automatika. Glazbenik prenosi svoje emocije, a to je dio mozga koji ni o čemu ne misli a kamoli će misliti o tipkama i žicama. Slično je u sportu. Nogometaš ne misli kako će loptu prihvatiti, nego osjeća što se dešava i što čini, ne misli, nego osjeća, jer ako misli neće biti sreće. Kako glazbenik glazbu, tako sportaš sport, odradi emocionalnim djelom mozga.
Da bi prsti sami tipkali, a noge same igrale, glazbenik će milijun milijuna puta odtipkati svaku dionicu u treningu, a nogometaš toliko puta učiti pucati punom nogom, unutarnjom stranom, vanjskom stranom stopala, pucati na gol, košarkaš na koš.
Učenje stranog jezika.
Slušati, slušati i slušati jedno te isto koliko je god moguće duže, dan dva mjesec dana, dva mjeseca. Ovdje glavnu ulogu igra naše uho! Mora nam riječ ući u uho, da bi je mi znali izgovoriti. Nakon puno slušanja, jednog te istog, možemo početi to govoriti, sad su naša usta glavna. Slušanje pod 1, govorenje pod 2. Svakom će trebati drugo vrijeme za progovoriti. Pogrešno se misli da je jezik memoriranje, štrebanje. Nije. Memoriranje je kad mislite na ono što ste memorirali i izvlačite to iz memorije i izgovarate. Tako se uči na primjer biologija, ali ne i jezik. Kad govorimo mi ne mislimo na riječi koje izgovaramo, nego mislimo na smisao onoga što izgovaramo. Čovjeku je jezik urođen alat, to mu je na autopilotu, kao otkucaji srca, disanje. Na usta nam izlaze naše misli, misli se bave mislima, a jezik to automatski izgovara. Kakav je to razgovor u kojem svaki sugovornik traži po memoriji riječi, gramatička pravila? Nikakav. Zato progovoriti znači ne misliti na riječi i gramatiku, nego govoriti što hoćeš reći.
Učenje programiranja.
Razumjeti, razumjeti, razumjeti. To je svijet binarnog sustava. To je svijet logike. Svatko tko razumije ovaj logički primjer, može uspješno savladati programiranje:
Ako je most spušten, možemo preko njega prijeći na drugu obalu rijeke.
To možemo ovako programirati:
if ($most == 1)
echo "Možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
else
echo "Ne možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
Ako postoje dva mosta preko te rijeke, onda možemo prijeći na drugu obalu ako je bilo koji od njih dva spušten:
if ($most1 == 1 or $most2 == 1)
echo "Možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
else
echo "Ne možete prijeći na drugu obalu rijeke.";
Učenje biologije.
To je memoriranje. Spužva, latinskog naziva ... Ja sam to učio tako da bih pročitao, pa glasno ponovio, pa pročitao, pa glasno ponovio i tako dok ne upamtim. To je štrebanje. Nema drugog načina. Dobro, nastojao sam koliko je moguće reći to svojim riječima, ali bez obzira na to, riječ je o štrebanju. Glasno govoreći, sad vidim da sam vježbao i govorništvo na materinjem jeziku. Čini mi se da je to važno, glasno govoriti, da se brže pamti, a onda i lakše govori kad bude trebalo,
Učenje glazbenog instrumenta (sporta).
Sve rečeno za strani jezik vrijedi ovdje, samo umjesto uha i usta, koristimo prste ruku, ruke, noge, motoriku, cijelo naše tijelo. Glazbenik na klaviru ne misli koju će tipku udariti, ili na gitari koju žicu stisnuti. To je automatika. Glazbenik prenosi svoje emocije, a to je dio mozga koji ni o čemu ne misli a kamoli će misliti o tipkama i žicama. Slično je u sportu. Nogometaš ne misli kako će loptu prihvatiti, nego osjeća što se dešava i što čini, ne misli, nego osjeća, jer ako misli neće biti sreće. Kako glazbenik glazbu, tako sportaš sport, odradi emocionalnim djelom mozga.
Da bi prsti sami tipkali, a noge same igrale, glazbenik će milijun milijuna puta odtipkati svaku dionicu u treningu, a nogometaš toliko puta učiti pucati punom nogom, unutarnjom stranom, vanjskom stranom stopala, pucati na gol, košarkaš na koš.
Primjedbe
Objavi komentar