Naša civilizacija poprima sve brže i brže nove "layere", podiže nas sve više, pa sve dalje vidimo, sve je kompliciranije, i sve se dešava u realnom vremenu, i to našem vlastitom vremenu, pa se čudimo, a čuđenje je prvi korak prilagodbe čovjeka.
Kad je prije milijun godina Lucy bacila kamen u samoobrani, svi su joj se čudili, a onda nakon sljedećih milijun godina su svi počeli bacati kamen.
Danas isti tren svi "bacaju kamen" pa umjesto proizvoda proizvodimo inovacije u svakoj smjeni od tri dnevno. Lakše je ispasti iz vlaka nego ostati u njemu, pa se to odražava i na poslovne sredine.
Kad smo svi u jednom vlaku, centar mase sustava mi i vlak je u sredini vlaka i kreće se zajedno s tim vlakom u istom smjeru i istom brzinom. Kad nas pola ispadne iz vlaka, centar mase se počne gibati suprotno gibanju vlaka, "trči" za tim ljudima što su ispali i to imamo sad. Naš "svemir" se širi u svim pravcima sve većom brzinom.
Kad je prije milijun godina Lucy bacila kamen u samoobrani, svi su joj se čudili, a onda nakon sljedećih milijun godina su svi počeli bacati kamen.
Danas isti tren svi "bacaju kamen" pa umjesto proizvoda proizvodimo inovacije u svakoj smjeni od tri dnevno. Lakše je ispasti iz vlaka nego ostati u njemu, pa se to odražava i na poslovne sredine.
Kad smo svi u jednom vlaku, centar mase sustava mi i vlak je u sredini vlaka i kreće se zajedno s tim vlakom u istom smjeru i istom brzinom. Kad nas pola ispadne iz vlaka, centar mase se počne gibati suprotno gibanju vlaka, "trči" za tim ljudima što su ispali i to imamo sad. Naš "svemir" se širi u svim pravcima sve većom brzinom.
Primjedbe
Objavi komentar