Čuo sam da je govorništvo jedan od najtežih poslova na svijetu, osjetio sam to u svom profesorskom radu, a sad evo posebno testiram to i strahovito je teško.
Naime, pokušavam izgovoriti svaku riječ odsječeno od drugih riječi a opet spojeno, da se razumije svaka riječ, a da opet rečenice teku kao rijeka. Da su riječi razdvojene i spojene istovremeno, tak tak tak tak tak tak a opet da bude taaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa. To je kao kvantna fizika. Da moj izgovor bude kvantan i valovit istovremeno. Odslušam učitelja A.J.Hoge-a u jednoj rečenici i onda ja izgovorim. Čut ćete samo mene. Da bi izgovorio rečenicu bar približno, koliko mogu bliže, moram sve mišiće tijela angažirati, ruke kao da rastežu federe, vrat ukočen, lebdim iznad stolice i rafal iz usta ide van. Kad slušam snimku prva misao je katastrofa, jer pomislim na izgovor učitelja, ali onda se sjetim sebe jučer i vrati mi se optimizam. Gdje ne će. U ovih gotovo 5 minuta videa i toliko mog visko naponskog glasovnog naprezanja Google je razumio svaku moju riječ i točno ju napisao u titlove. A kad nas stroj razumije, koje to živo biće na zemlji ne će. Evo tog videa: https://www.youtube.com/watch?v=2Vun0vyBZ_o Pitam se kako ću govoriti nakon sljedećih 5 godina mog govorenja? Jer do sad sam samo slušao, 5 godina slušao. Kako je tek glumcima? Koliko ti ljudi izgube kilograma za vrijeme samo jedne predstave. Pjevačima? Standup umjetnicima? Glumci, osim što govore ustima, moraju govoriti i tijelom, iz njih vodopad znoja lije i dobro da išta od njih ostane na daskama.
Primjedbe
Objavi komentar