Ovako sam stekao dvije svakodnevne navike koje su mi potrebne:
- 25 godina svako jutro vježbam 5 minuta, ne 30 minuta, ne sat vremena, ne po nekom planu dva puta tjedno, tri puta tjedno u toliko sati, ne, nego svako jutro 5 minuta i nakon nekog vremena to radiš gotovo nesvjesno, kao što navike i jesu. Vježbe su mi pomogle da nikad od tad nisam imao bolove u donjem dijelu leđa niti u vratnom dijelu. Tajna je dakle u 5 minuta i svaki dan.
- zadnjih 5 godina i 3 mjeseca SVAKI dan hodam 10 km zahvaljujući istovremenom slušanju engleskog jezika, mog učitelja A. J. Hoge. To je simbioza navika, hodanje bi mi bilo možda dosadno, ali sa slušanjem engleskog mi nije dosadno. I obrnuto, sjediti i slušati engleski 2 sata mi izgleda nemoguće, tko bi to. Zdraviji sam i sve bolje razumijem i govorim engleski, to mi je nagrada.
Ne gubim vrijeme na godišnje planove jer imam doživotne planove. Nemam što početi ni završiti. Jednom odlučiš dalje ide samo, kao gruda snijega nizbrdo.
Ne planirati megalomanske navike. Kreneš pa dokle dođeš. A ja sam već prehodao pola ekvatora i načeo 6000 sati slušanja engleskog i sve se mislim kako ću možda jednog dana imati i onih famoznih 10000 sati iza sebe i kako ću biti Mozart u engleskom. Već sad ga zovem svojim drugim "materinjim" jezikom.
Ima i treća navika: prepolovio sam količinu koju pojedem i otkrio nešto nevjerojatno: to mi je dovoljno.
Primjedbe
Objavi komentar