Čemu palačama unutar Dioklecijanove palače visoki zidovi s željeznim šiljcima?

Neno Mikulić ne može mirovati dok pije kavu nego crta, a ja isto tako, samo što ne crtam nego pišem: Sjedim na željeznoj stolici za željeznim stolom ograđenima sajlom koja čuva inventar. Gledam u pekaru Mlinar i trafiku Tisak. U trafici sam uzeo kavu za van. Od kad je 5 kn? Na Rivi je 8 kn. 
Pekarica mlati partvišom po mramornom podu nemilice. Ispred utrnjenog Centrala jedan pridržava kameru na stalku, drugi drži mikrofon a ostalih dvoje razgovaraju. Gospođa je s maskom i jako visokim štiklama, gospodin je u odijelu. To je nešto državno jer je i Vijećnica do pola zapanelirana, od pola do preko krova ozavješćena, restauracija, a prije ovoga su i kopali tu nešto. Ispod Splita uvijek ima nešto. Od kad je Marijan izronio iz mora prije 20 milijuna godina u Splitu uvijek netko ili nešto živi. 
Paprati, lavovi, džungla, ovi oni. Na suprotnoj strani sjedi na hrpi osajlanih stolica još jedan penzić. Tuče po sladoledu kao da mu je zadnji. Ispred mene je i trgovina ženske odjeće, -20%, Vero moda Jack Jones BigStar ATM, a do nje nekadašnji Croatia records a sad je što i svi okolo, ako je i to. Lijevo su dućan Aqua, knjižara Znanje i bonbonniera Kraš 1911, koja tu stoji od predilirskog doba. Sve je to u kući Nakić koju je sin Špiro Nakić, arhitekt, izgradio 1903. a nakon toga pa i niti prije toga, ništa više, ništa manje, koliko je poznato javnosti. Jedno a vrijedno. Ne znam za takvo što da se još kome dogodilo. 
Ljudi prolaze, sa štapom i bez, s maskom i bez, neki se ogledaju, zvjeraju kao ja, a drugi kao sve je normalno gledaju u pod. Evo i naglavnih slušalica, razgovara se. Trgovkinje sve po dvije izišle zapaliti. Bivši Holcerov kafić, a sad neki brand odjeća zatvoren. Leđima dodirujem kameni zid Palače Judita koja je spojena s Palačom Pavlović. 
Zidovi splitskih palača su visoki 6 metara. U doba Marka Marulića mora da je bila i renesansa hajdučije jer od koga su štitili konobe nego od takvih. Karavanski trgovci od svakud koji ne bi stali u Lazaret, bili su po svratištima, a Otomanlija i Mlečana više nego domaćih. Luka puna brodova, stalno ulaze i izlaze, a noć mrkla. Pa ti ne izgradi zid i ne stavi gore željezne šiljke.

Primjedbe