Zbraja se učinjeno, zbraja se i ne učinjeno

Onaj junak u filmu priča kako je sjedio na balkonu ispred kuće kad mu je palo na pamet da otrči do ulaznih vrta u dvorište, kad je dotrčao do tih vrata pomisli idem do kraja ulice, kad je došao do kraja ulice pomisli idem do kraja grada i tako se nije zaustavljao tri godine za koje je vrijeme nekoliko puta pretrčao Ameriku. A onda iznenada stao.
Prije četri i pol godine sam otišao u šetnju malo dužu. Svidjelo mi se pa sam ponovio sutradan. I tako svaki dan. Do danas sam prehodao 2/3 dužine ekvatora. Ne znam kad ću stati.
Počeo sam tada i slušati engleski, bez dugoročnog plana, tek da vidim kako je to, i nisam do danas stao, 5000 sati slušanja i to ide dalje.
Petar ima 72 godine i iskopao je 800 tona zemlje i kamena kopajući tunel na svojoj zemlji. Iskopao je 72 metra tunela i kopa dalje. A sve je počelo kad je kroz rupicu veličine badema ubacio kamen i čuo kako negdje dolje isti udara o dno. Gdje je to dno? Počeo je širiti tu rupicu. Tako je počelo.
Možda naši najveći poduhvati počinju s pitanjem, radoznalošću, a ne planom.
A vrijeme je moćno, jer je kumulativno, jer se zbraja. Zbraja se učinjeno, zbraja se i ne učinjeno. Jednoga dana ćemo sebi morati objašnjavati te sume, ali mijenjati ne ćemo ništa moći.

Primjedbe