Doza proslih vizija ce se dobivati na lijecnicki recept

Kod e-knjiga mi nedostaje samo jedno: pogled na materijalnu cijelinu knjiga. Koliko je teska, koliko je debela, koliko siroka, visoka i duboka. Kada drzimo papirnatu knjigu u ruci uzivaju nam osjetila koja su mrtva za e-knjige. E-knjige imaju naslov i odmah smo u citanju. To je kuca bez predsoblja. Kao kad bi od kuca vidjeli samo svoja ulazna vrata, a ostali bez pogleda na grad, arhitekturu, ulice, promet. Nema razlike izmedju dvorca i barake. Samo natpis na vratima i udji ili ne udji.
Nema pogleda na stalazu s knjigama kraj koje citamo. Na Kindleu imam 318 "items". Svi naslovi zajedno su uvijek isto teski. Lista je samo kraca ili duza. Nema stalaze i one emocije koju ta stalaza pruza.
Pitam se je li itko napisao ovakav tekst o susenim kobasicama i prsutima u vlastitoj supi ili tavanu, nakon sto je debelo presao na parizer.
Ili tekst o gradu i selu. Imali smo pogled na cjelinu, selo, i onda dosli u grad s pogledom na ulazna vrata. Kocija, vlak, auto, e-citac, sve su to iste price.
Kao da smo vidjeli covjeka a onda usli u atom i vidjeli elektrone i jezgru, pa usli u jezgru i vidjeli protone i neutrone, usli u protone i vidjeli kvarkove, glukome i spinove... Gubitkom pogleda gubimo viziju. Dobitkom novih pogleda dobivamo novu viziju. Postajemo mikroskopi. U ruci drzim tisucu ili milijun knjiga, a fizicki je isto kao da drzim jednu. Vise znamo i bavimo se bakterijama nego ljudima.
Doza proslih vizija ce se dobivati na lijecnicki recept.