Danas imamo dvije vrste knjiga:
1. linearna
2. asocijativna
To uzrokuje potres u obrazovanju u cijelom svijetu. Jedni su za reformu obrazovanja, drugi nisu. Jedni su za učenje iz linearne knjige a drugi su za učenje iz asocijativne knjige.
Zašto se uopće pojavila asocijativna knjiga? Radi bržeg dolaska do znanja. U kojim situacijama nam je najpotrebnija brzina? U ratnim. Pa je tako učenjak Vannewar Bush, nakon što je vodio tim koji je izumio radar u drugom svjetskom ratu, započeo rad na svom izumu: asocijativnoj knjizi, prije nego je rat završio. Njegova ideja je realizirana tek 45 godina kasnije i zove se Web.
Umjesto listanja, dobili smo klik. Umjesto studiranja, dobili smo višezadaćnost.
Kad na policama imamo linearne knjige, vidljivi su nam naslovi knjiga, ali ne i poglavlja. Čovjek mora uzimati knjigu za knjigom, gledati u sadržaj, listati. Ako se knjiga fizički razdjeli na poglavlja, onda su nam na policama vidljiva i ta poglavlja pa možemo odmah posegnuti za poglavljem koje nam je potrebno.
Upravo se to desilo s webom. Klik na poglavlje. Ne traži iza, ne traži naprijed, nego uzmi baš ono što te zanima izravno: klik.
Linearna knjiga je knjiga koja nas vodi za ruku od početka do kraja neke teme. Takvu knjigu treba staviti ispred sebe na stol, podlaktiti se i studirati. Netko podcrtava dijelove teksta, netko zapisuje bilješke u notes ili na marginu listova. To je studiranje. To dugo traje. To je učenje.
Webolika knjiga, internet, je stvorio dva svijeta. Jedan svijet živi brzinom svjetlosti, to su naše poruke, klikovi, a drugi svijet se podlaktio i studira. Svi mi živimo u oba ta svijeta. Naše srce kuca brzinom kao i prije, naše tijelo živi u vremenu 24 satnog dana i dalje, ali naš biznis živi sve kraće i kraće i ne da nam vremena za studiranje istog, nego klikaj za znanjem jer je znanje postalo informacija, nešto prolazno, nešto što ti treba samo dok radiš na tom projektu. Za sljedeći projekt ti trebaju nove informacije.
Kako se ja u tom dualizmu postavljam. Cijenim obrazovanje iz linearne knjige kao i do sad i prakticiram i nezamjenjivo mi je, a istovremeno i klikam, koristim asocijativnu knjigu. Ja sam u oba svijeta, ili bolje rečeno, oba su svijeta u meni jedan svijet.
Ako je klikanje i brzina povezano s isporukom moga proizvoda ili usluge, onda je povezano i s mojim prihodom. Sav posao koji radim izravno za prihod ja sam oduvijek zvao kinetičkom energijom, koja mi je bila potrebna kako za zaraditi tako i za rashodovati taj prihod. Te klikove ne smatram znanjem nego sirovinom koja mi je potrebna da napravim svoj proizvod ili uslugu.
Znanje je za mene oduvijek bilo i sad je, linearna knjiga na stolu, podlaktiti se i ne gledati na sat. Knjiga od dubine do danas. To podlakćivanje i učenje iz linearne knjige, to zovem potencijalnom energijom, to zovem znanjem.
Imao sam sreću da je u mom životu potencijalna energija uvijek bila puno ispred kinetičke. To je izvrstan osjećaj. Radite s lakoćom. Kao dobro utreniran sportaš koji puno više trenira nego igra utakmica. Trening je potencijalna energija. Utakmica je kinetička energija. Fakultet je potencijalna energija. Programiranje za prihod je kinetička energija.
Ukupni prihod na Zemlji svakim se danom dijeli na sve više ljudi. U igru ulaze i osamnaestogodišnjaci i preko startupa postaju milijunari u ranim dvadesetim. Osamdesetgodišnjak piše najdeblje knjige ikad napisane koje ljudi gledaju u Igri prijestolja. U svijetu klikanja svi mogu na vrh, ali nitko se na vrhu ne može zadržati dugo.
I što bi vi sad rekli, kakva škola treba biti? Klikolika ili glavo-podlakćena? Asocijativna ili linearna? Brzina ili ne gledanje na sat?
Moj odgovor na to pitanje glasi: jedno i drugo. A to znači da linearna knjiga, kao 100% vladarica školskog vremena do sad, mora malo ustuknuti, malo vremena ustupiti asocijativnoj knjizi i projektima koji idu uz to. Jer nema odavno šegrtovanja. Brzi biznis pritisnut konkurencijom traži od škola gotove ljude.
I to se upravo i dešava u svim školstvima na svijetu.
1. linearna
2. asocijativna
To uzrokuje potres u obrazovanju u cijelom svijetu. Jedni su za reformu obrazovanja, drugi nisu. Jedni su za učenje iz linearne knjige a drugi su za učenje iz asocijativne knjige.
Zašto se uopće pojavila asocijativna knjiga? Radi bržeg dolaska do znanja. U kojim situacijama nam je najpotrebnija brzina? U ratnim. Pa je tako učenjak Vannewar Bush, nakon što je vodio tim koji je izumio radar u drugom svjetskom ratu, započeo rad na svom izumu: asocijativnoj knjizi, prije nego je rat završio. Njegova ideja je realizirana tek 45 godina kasnije i zove se Web.
Umjesto listanja, dobili smo klik. Umjesto studiranja, dobili smo višezadaćnost.
Kad na policama imamo linearne knjige, vidljivi su nam naslovi knjiga, ali ne i poglavlja. Čovjek mora uzimati knjigu za knjigom, gledati u sadržaj, listati. Ako se knjiga fizički razdjeli na poglavlja, onda su nam na policama vidljiva i ta poglavlja pa možemo odmah posegnuti za poglavljem koje nam je potrebno.
Upravo se to desilo s webom. Klik na poglavlje. Ne traži iza, ne traži naprijed, nego uzmi baš ono što te zanima izravno: klik.
Linearna knjiga je knjiga koja nas vodi za ruku od početka do kraja neke teme. Takvu knjigu treba staviti ispred sebe na stol, podlaktiti se i studirati. Netko podcrtava dijelove teksta, netko zapisuje bilješke u notes ili na marginu listova. To je studiranje. To dugo traje. To je učenje.
Webolika knjiga, internet, je stvorio dva svijeta. Jedan svijet živi brzinom svjetlosti, to su naše poruke, klikovi, a drugi svijet se podlaktio i studira. Svi mi živimo u oba ta svijeta. Naše srce kuca brzinom kao i prije, naše tijelo živi u vremenu 24 satnog dana i dalje, ali naš biznis živi sve kraće i kraće i ne da nam vremena za studiranje istog, nego klikaj za znanjem jer je znanje postalo informacija, nešto prolazno, nešto što ti treba samo dok radiš na tom projektu. Za sljedeći projekt ti trebaju nove informacije.
Kako se ja u tom dualizmu postavljam. Cijenim obrazovanje iz linearne knjige kao i do sad i prakticiram i nezamjenjivo mi je, a istovremeno i klikam, koristim asocijativnu knjigu. Ja sam u oba svijeta, ili bolje rečeno, oba su svijeta u meni jedan svijet.
Ako je klikanje i brzina povezano s isporukom moga proizvoda ili usluge, onda je povezano i s mojim prihodom. Sav posao koji radim izravno za prihod ja sam oduvijek zvao kinetičkom energijom, koja mi je bila potrebna kako za zaraditi tako i za rashodovati taj prihod. Te klikove ne smatram znanjem nego sirovinom koja mi je potrebna da napravim svoj proizvod ili uslugu.
Znanje je za mene oduvijek bilo i sad je, linearna knjiga na stolu, podlaktiti se i ne gledati na sat. Knjiga od dubine do danas. To podlakćivanje i učenje iz linearne knjige, to zovem potencijalnom energijom, to zovem znanjem.
Imao sam sreću da je u mom životu potencijalna energija uvijek bila puno ispred kinetičke. To je izvrstan osjećaj. Radite s lakoćom. Kao dobro utreniran sportaš koji puno više trenira nego igra utakmica. Trening je potencijalna energija. Utakmica je kinetička energija. Fakultet je potencijalna energija. Programiranje za prihod je kinetička energija.
Ukupni prihod na Zemlji svakim se danom dijeli na sve više ljudi. U igru ulaze i osamnaestogodišnjaci i preko startupa postaju milijunari u ranim dvadesetim. Osamdesetgodišnjak piše najdeblje knjige ikad napisane koje ljudi gledaju u Igri prijestolja. U svijetu klikanja svi mogu na vrh, ali nitko se na vrhu ne može zadržati dugo.
I što bi vi sad rekli, kakva škola treba biti? Klikolika ili glavo-podlakćena? Asocijativna ili linearna? Brzina ili ne gledanje na sat?
Moj odgovor na to pitanje glasi: jedno i drugo. A to znači da linearna knjiga, kao 100% vladarica školskog vremena do sad, mora malo ustuknuti, malo vremena ustupiti asocijativnoj knjizi i projektima koji idu uz to. Jer nema odavno šegrtovanja. Brzi biznis pritisnut konkurencijom traži od škola gotove ljude.
I to se upravo i dešava u svim školstvima na svijetu.
Primjedbe
Objavi komentar