Zašto se ne slažem s A.J.Hoge-om da tekst-gramatiku trebamo odbaciti i učiti je metodom "point of view"?
Vide se tisuće sati slušanja engleskog u mom govoru. Govorim puno tečnije i pouzdanije, riječi mi same dolaze. Ali sad moram savladati drugi problem, a to je ne brzati u govoru i ne rasplinuti se. Mislio sam da ću na meni stranom jeziku engleskom, radi ograničenog znanja biti jezgrovitiji i ne rasplinuti se, međutim to nije slučaj. Nije slučaj zato što čovjek jednako govori na stranom jeziku kao što govori na materinjem. Jer na svakom jeziku naš mozak vodi glavnu riječ, ne naše uši i naša usta, a mozak je isti ma kojim jezikom govorili. Kako pričamo priču na materinjem jeziku tako je pričamo i na stranom jeziku. Ja pričam spontano i u pola rečenice počnem drugu rečenicu, drugu misao koja dodatno objašnjava misao iz prve rečenice koju nisam do kraja ni rekao. Bojim se da ću to teško promjeniti.
U tečajevima programiranja ću najprije pisati tekst i strogo ga se pridržavati, jer su tečajevi kao knjige, pa ću tu moći biti sažet, ali u svom javnom nastupu slobodnog govora teško da ću išta biti u stanju promjeniti. Jer je to spontani slobodni govor, bez gledanja u ikakav tekst i mislim da smo u tome svi svoji, svi osobni i da se ne možemo promjeniti.
Ja mogu biti jasniji u govoru, razumljiviji u svakoj riječi, uvesti pauze nakon svakih nekoliko rečenica, ali ostalo će uvijek biti isto, spontanost je osobna.
Voditelji čitaju tekst, nauče napamet tekst, ali slobodan spontani govor kao kad razgovaramo, tu su svi svoji, i glumci i voditelji. Evo moga zadnjeg slobodnog govora, govorim tečnije nego ikad:
https://kartedium.blogspot.com/2019/05/learn-english-pronunciation-with-no_19.html
Primjedbe
Objavi komentar