Uvijek sam se vodio ovom mišlju: ako je biznis sinusoida onda konkurencije nisu druge sinusoide nego su konkurencije kosinusoide. Kad god sam imao puno posla nisam se obazirao na one koji kao i ja imaju puno posla, nego me je zanimalo što rade oni koji nemaju posla. Tako sam svoje papirnate knjige kad su se najbolje prodavale ponudio online u PDF, kad mi se najbolje prodavala razredna nastava računala, ponudio sam online školu.
Ipak sam u jednom podlegao komoditetu i nisam tako reagirao, a to je bilo 2000-te godine kad je Norvežanin otvorio besplatnu online školu w3schools.com na nematerinjem jeziku, engleskom, a ja ostao sa svojom skupom ponudom online škole. Što me je tada prevarilo? Prevarilo me je to što je Norvežanin nudio za novce online uvjerenje, jasno ne verificirano, a ja sam nudio verificirano što nitko u svijetu nije.
U mojoj online školi je učenik morao doći u Split na ispit ispred profesora, a kod Norvežanina je svatko mogao pristupiti testu online i dobiti online uvjerenje. Nedugo nakon 2000-te godine se razvoj programersko-dizajnerske industrije tako raširio da su se tražili ljudi koji žele učiti a ne koji već imaju verificirana uvjerenja, pa je više značila neverificirana online potvrda da želiš učiti, nego verificirana da si nešto naučio. Više znači neznanje nego znanje.
Digitalna industrija je pogonjena učenjem a ne naučenim.
Te 2000-te godine sa svoje sinusoide nisam vidio kosinusoidu i to je bio kraj moga biznisa na amplitudi. Kosinusoida je izronila iz dubina, a ja potonuo u dubine. I u dubini radim i sad sam ja nekome kosinusoida s ovim što radim na svom kanalu na YouTube.
Ipak sam u jednom podlegao komoditetu i nisam tako reagirao, a to je bilo 2000-te godine kad je Norvežanin otvorio besplatnu online školu w3schools.com na nematerinjem jeziku, engleskom, a ja ostao sa svojom skupom ponudom online škole. Što me je tada prevarilo? Prevarilo me je to što je Norvežanin nudio za novce online uvjerenje, jasno ne verificirano, a ja sam nudio verificirano što nitko u svijetu nije.
U mojoj online školi je učenik morao doći u Split na ispit ispred profesora, a kod Norvežanina je svatko mogao pristupiti testu online i dobiti online uvjerenje. Nedugo nakon 2000-te godine se razvoj programersko-dizajnerske industrije tako raširio da su se tražili ljudi koji žele učiti a ne koji već imaju verificirana uvjerenja, pa je više značila neverificirana online potvrda da želiš učiti, nego verificirana da si nešto naučio. Više znači neznanje nego znanje.
Digitalna industrija je pogonjena učenjem a ne naučenim.
Te 2000-te godine sa svoje sinusoide nisam vidio kosinusoidu i to je bio kraj moga biznisa na amplitudi. Kosinusoida je izronila iz dubina, a ja potonuo u dubine. I u dubini radim i sad sam ja nekome kosinusoida s ovim što radim na svom kanalu na YouTube.
Primjedbe
Objavi komentar