Nije dovoljno razumijeti značenje, treba razumijeti i emociju koju rečenica prenosi. Kako osjetiti emociju engleske rečenice u kojoj je glagolsko vrijeme kojeg nemamo u hrvatskom jeziku. Na primjer ova moja rečenica nosi u sebi uzbuđenje, radost, motivaciju, volju, sreću koju ću ja osjetiti u listopadu 2020. godine a radi nečega što se desilo u prošlosti do tad:
U listopadu 2020. godine će se navršiti 5 godina i 5000 sati moga slušanja engleskog.
Rečenica govori o budućoj prošlosti, bit ću sretan što sam 5 godina slušao engleski. rečenica ima samo jedno glagolsko vrijeme: buduće "će se navršiti". Sljedi jedan objekt "5 godina i 5000 sati" i pobliži opis toga objekta "moga slušanja engleskog". A gdje je prošlost u hrvatskoj rečenici? Prošlost je u opisu objekta izraženom kroz padeže glagolske imenice "slušanje", padeže engleski jezik nema, genitv, koga čega će se navršiti = (moga) slušanja (engleskog). Glagolska imenica je okružena pridjevom (moga) i objektom (engleskog).
Kako će ta rečenica glasiti na engleskom jeziku? Ovako.
I will have listened English for 5 years by October 2020.
I will ..... buduće vrijeme
have listened = present perfect
Prezent perfekt je ovdje logičan da ne može biti logičniji. "I will" nas najprije pozicionira u buduću točku, sad nam je ta buduća točka prezent, i radnja slušanja koja se dogodila do toga prezenta pripada prošlosti pa tu nastupa perfekt. Budućnost - prezent - perfekt. Skačemo u budućnost. Skočili smo i sad smo u prezentu. Gledamo iza sebe, gledamo u perfekt.
I tu nije kraj priče. Naime, ta prošlost u trajanju pet godina je i stvarna prošlost u iznosu 3,5 godine i tek 1,5 godina od pet pripada budućoj prošlosti.
Kad bi ja govorio samo o budućoj prošlosti, onda bi rečenica glasila:
Ako počnem slušati danas, do listopada 2020. godine će se navršiti 1,5 godina moga slušanja engleskog.
If I start to listen today, I will have listened English for 1,5 years by October 2020.
Hrvatski i engleski imaju prezent + futur...., a ne futur + futur, ako ću početi učiti ... navršit će se = ne.
ako počnem učiti ... navršit će se.
Dva "will" u jednoj rečenici nema.
Ovo kako sam ja počeo učiti engleski nije učenje nego studiranje. Ja sam dakle upisao "fakultet" engleskog jezika u mirovini. "Fakultet" čine sljedeći informalni izvori:
- YouTube, TED, filmovi = izvorni govornici
- Jednojezični online riječnici = značenje, primjeri, vezane riječi, gramatika
- gramatike
- razgovori na ulici s izvornim govornicima
- pitam i odgovaram na stackoverflow.com
- učenje akcenta u FB grupi od Hadar, slušam druge i sam govorim
- moje slobodno govorenje na engleskom na mom YouTube kanalu
- pisanje knjiga na engleskom i prodaja istih na Amazon.comhttps://www.amazon.com/Croatian-English-native…/…/1549993682
- razgovor s izvornim govornicima preko Skypea
- sudjelovanje u formu učenika od A.J. Hoge i razgovor s tamošnjim učenicima
- govorim u Google prevoditelj a on piše, napišem nešto a on čita, čitam nešto a on piše
- slušam audio knjige, nekoliko istovremeno
- pišem tečajeve iz programiranja i čitam i snimam za razne platforme
- pišem blog
- čitam knjige na kindle
- gledam TV na engleskom
- analiziram
- nemoguće je sve navesti kad je internet tu.
Informalno učenje znači da nije ni formalno ni neformalno.
Formalno učenje - gdje se dobivaju verificirana uvjerenja o položenom ispitu od Ministarstva
Ne formalno učenje - gdje se dobivaju uvjerenja o položenom ispitu ne priznata od Ministarstva
Informalno učenje - sve ostalo.
Moja privatna škola je bila formalno učenje i zato je nestala jer je nestalo učenika. Ljude više nitko nije tražio verificirano uvjerenje o programiranju, dovoljno je, što više cjenjenije je informalno učenje i pokazivanje svojih radova te razgovor na intervjuu, jer je svježije, a promjene su brze. Redovni učenici imaju programiranje u školi.
Ni neformalne škole stranih jezika nisu rasle, stagniraju, iako bi tu očekivali potrebu jer učenici se skupe, mogu komunicirati licem u lice, dok rastu, ali je očito redovna škola sasvim dovoljna uz ogromne mogućnosti učenicima kroz internet, TV.
U listopadu 2020. godine će se navršiti 5 godina i 5000 sati moga slušanja engleskog.
Rečenica govori o budućoj prošlosti, bit ću sretan što sam 5 godina slušao engleski. rečenica ima samo jedno glagolsko vrijeme: buduće "će se navršiti". Sljedi jedan objekt "5 godina i 5000 sati" i pobliži opis toga objekta "moga slušanja engleskog". A gdje je prošlost u hrvatskoj rečenici? Prošlost je u opisu objekta izraženom kroz padeže glagolske imenice "slušanje", padeže engleski jezik nema, genitv, koga čega će se navršiti = (moga) slušanja (engleskog). Glagolska imenica je okružena pridjevom (moga) i objektom (engleskog).
Kako će ta rečenica glasiti na engleskom jeziku? Ovako.
I will have listened English for 5 years by October 2020.
I will ..... buduće vrijeme
have listened = present perfect
Prezent perfekt je ovdje logičan da ne može biti logičniji. "I will" nas najprije pozicionira u buduću točku, sad nam je ta buduća točka prezent, i radnja slušanja koja se dogodila do toga prezenta pripada prošlosti pa tu nastupa perfekt. Budućnost - prezent - perfekt. Skačemo u budućnost. Skočili smo i sad smo u prezentu. Gledamo iza sebe, gledamo u perfekt.
I tu nije kraj priče. Naime, ta prošlost u trajanju pet godina je i stvarna prošlost u iznosu 3,5 godine i tek 1,5 godina od pet pripada budućoj prošlosti.
Kad bi ja govorio samo o budućoj prošlosti, onda bi rečenica glasila:
Ako počnem slušati danas, do listopada 2020. godine će se navršiti 1,5 godina moga slušanja engleskog.
If I start to listen today, I will have listened English for 1,5 years by October 2020.
Hrvatski i engleski imaju prezent + futur...., a ne futur + futur, ako ću početi učiti ... navršit će se = ne.
ako počnem učiti ... navršit će se.
Dva "will" u jednoj rečenici nema.
Ovo kako sam ja počeo učiti engleski nije učenje nego studiranje. Ja sam dakle upisao "fakultet" engleskog jezika u mirovini. "Fakultet" čine sljedeći informalni izvori:
- YouTube, TED, filmovi = izvorni govornici
- Jednojezični online riječnici = značenje, primjeri, vezane riječi, gramatika
- gramatike
- razgovori na ulici s izvornim govornicima
- pitam i odgovaram na stackoverflow.com
- učenje akcenta u FB grupi od Hadar, slušam druge i sam govorim
- moje slobodno govorenje na engleskom na mom YouTube kanalu
- pisanje knjiga na engleskom i prodaja istih na Amazon.comhttps://www.amazon.com/Croatian-English-native…/…/1549993682
- razgovor s izvornim govornicima preko Skypea
- sudjelovanje u formu učenika od A.J. Hoge i razgovor s tamošnjim učenicima
- govorim u Google prevoditelj a on piše, napišem nešto a on čita, čitam nešto a on piše
- slušam audio knjige, nekoliko istovremeno
- pišem tečajeve iz programiranja i čitam i snimam za razne platforme
- pišem blog
- čitam knjige na kindle
- gledam TV na engleskom
- analiziram
- nemoguće je sve navesti kad je internet tu.
Informalno učenje znači da nije ni formalno ni neformalno.
Formalno učenje - gdje se dobivaju verificirana uvjerenja o položenom ispitu od Ministarstva
Ne formalno učenje - gdje se dobivaju uvjerenja o položenom ispitu ne priznata od Ministarstva
Informalno učenje - sve ostalo.
Moja privatna škola je bila formalno učenje i zato je nestala jer je nestalo učenika. Ljude više nitko nije tražio verificirano uvjerenje o programiranju, dovoljno je, što više cjenjenije je informalno učenje i pokazivanje svojih radova te razgovor na intervjuu, jer je svježije, a promjene su brze. Redovni učenici imaju programiranje u školi.
Ni neformalne škole stranih jezika nisu rasle, stagniraju, iako bi tu očekivali potrebu jer učenici se skupe, mogu komunicirati licem u lice, dok rastu, ali je očito redovna škola sasvim dovoljna uz ogromne mogućnosti učenicima kroz internet, TV.
Primjedbe
Objavi komentar