Moj komentar sam pretvorio u blog post Međutim, nešto me grdno zbunjuje u toj računici https://kartedium.blogspot.com/2019/03/meutim-nesto-me-grdno-zbunjuje-u-toj.html
Tko može prići izravno statusu i mome komentaru na Facebooku link je ovo: https://www.facebook.com/groups/geogebrauskoli/permalink/1888123151299400/?comment_id=1889310054514043&reply_comment_id=1889776204467428&comment_tracking=%7B%22tn%22%3A%22R%22%7D
Šteta, ogromna šteta što nam najveće bogatsvo propada. Što je najveće bogatsvo svakog društva pa tako i našeg? 100.000 profesora u tvornici koja se zove Ministarstvo prosvjete. Drugo naše najveće bogatsvo, i svakog društva, je Ministarstvo zdravstva i deseci tisuća liječnika tamo. Zašto su to najveća bogatstva svakog društva? Zato što zdravlje i obrazovanje nisu roba koju netko može prodati i kupac odmah imati od toga korist. Ne. Korist se javlja nakon puno godina školovanja a onda i tijekom cjeloživotnog školovanja, korist dolazi u tome što ljudi školovani i zdravi imaju veća primanja jer privlače složenije poslove i veći porez donose u državne proračune. To je taj krug u kojem su svi uključeni bez obzira na imovinsko stanje, ili bi trebali biti, jer gdje je sakrivan budući genije i dobar čovjek u bilo čemu se ne zna, a šteta bi ga bilo izgubiti, ogromna šteta. Zato obrazovanje i zdravstvo moraju biti besplatni. Tu će biti i ima privatnoga sektora, ali zanemarivo i uvijek će tako biti.
I sad je šteta što Ministarstvo obrazovanja (vrijedi to za sve ostale) ne uči od privatnog sektora, u ovom slučaju od Googlea i njegovih algoritama. Šteta, ogromna šteta. Jer to znači da šačica ljudi na vlasti i oni koje oni angažiraju zloporabi situaciju što obrazovanje ne može uteći u privatluk i nikad neće jer je to naprosto nemoguće jer je otvoreno svima bez obzira na konačni rezultat koji može biti bolji ili gori ili potpuno izostati.
Profesori su ionako sve više prepušteni i sebi i svojim umrežavanjima jer knjige nestaju i ne može se toliko pisati i sjeći šume koliko sadržaja nadire na internetu i internet svima postaje spasonosno riješenje. Grupica ljudi se zatvara u bunker, začeplja uši i zatvara oči za šačicu kuna. Paraleno živimo dva svijeta, vlast i narod. Prema istraživanju autora knjige The Renesainsse society u razvijenim zemljama u koje i mi spadamo sve je manji postotak povjerenju u vladajući sloj. To znači da se razilazi narod i vlast, postaju stranci, ne razumiju jedni druge, a narod sve više zamjera državnom aparatu što se deblja i sve više troši, ne vidi tome razloga jer istovremeno zdravstvo i obrazovanje stagniraju ili propadaju i druga opća dobra.
Samo, tu stvar nije tako lako razriješiti jer zaposlenici u države su kupci kao svaki drugi. Koliko nam se brzo razvija volonterstvo, ne samo za očistiti ispred svojih vrata, nego i volonterstvo tipa Šime Šuljić i Ivo Pejdo pa kad bi ona šačica i izišla iz bunkera i odrekla se privilegija, ovoga trena bi sav teret pao na gore spomenutu dvojicu ljudi iz moga kuta gledanja.
sad smo mi u početku preklapanja dvaju svjetova i bliža i dalja budućnost je predvidiva na osnovu sadašnjosti a to znači da ćemo od dvojice volontera dobiti četvoricu pa desetoricu, pa pasti na petoricu pa opet skočiti na petnaestoricu, dakle, da će trent Ivo Pejdo rasti a bunker još neko vrijeme rasti a onda početi opadati i tako će se svijet mijenjati.
To je viđenje i autora one knjige. Međutim, nešto me grdno zbunjuje u toj računici. Lani sam ugasio moju privatnu online školu i još uvijek nitko nije otvorio svoju privatnu ili državnu online školu iako na internetu ima na milijune online škola raznih modela poslovanja i financiranja. Ivo Pejdo i Šime Šuljić i slični su najvredniji dijelovi svake online škole, kreatori obrazovnog sadržaja, zovu to i dizajnerima obrazovnog sadržaja, ali država se njih bez komentara odriče umjesto da investira u dio online strukture oko njih koji nedostaje i ponuka i druge učitelje da krenu stopama ove dvojice i budu ono što danas mreže nude: autori i potrošači istovremeno. Mikrofinnaciranja, društvene mreže, algoritmi, pa i brojna financiranja iz budžeta našeg i EU, te lokalnih zajednica su alati koji tu mogu pomoći uz najbolji omjer uloženo/dobijeno ikad u povijesti ljudske vrste.
Tko može prići izravno statusu i mome komentaru na Facebooku link je ovo: https://www.facebook.com/groups/geogebrauskoli/permalink/1888123151299400/?comment_id=1889310054514043&reply_comment_id=1889776204467428&comment_tracking=%7B%22tn%22%3A%22R%22%7D
Šteta, ogromna šteta što nam najveće bogatsvo propada. Što je najveće bogatsvo svakog društva pa tako i našeg? 100.000 profesora u tvornici koja se zove Ministarstvo prosvjete. Drugo naše najveće bogatsvo, i svakog društva, je Ministarstvo zdravstva i deseci tisuća liječnika tamo. Zašto su to najveća bogatstva svakog društva? Zato što zdravlje i obrazovanje nisu roba koju netko može prodati i kupac odmah imati od toga korist. Ne. Korist se javlja nakon puno godina školovanja a onda i tijekom cjeloživotnog školovanja, korist dolazi u tome što ljudi školovani i zdravi imaju veća primanja jer privlače složenije poslove i veći porez donose u državne proračune. To je taj krug u kojem su svi uključeni bez obzira na imovinsko stanje, ili bi trebali biti, jer gdje je sakrivan budući genije i dobar čovjek u bilo čemu se ne zna, a šteta bi ga bilo izgubiti, ogromna šteta. Zato obrazovanje i zdravstvo moraju biti besplatni. Tu će biti i ima privatnoga sektora, ali zanemarivo i uvijek će tako biti.
I sad je šteta što Ministarstvo obrazovanja (vrijedi to za sve ostale) ne uči od privatnog sektora, u ovom slučaju od Googlea i njegovih algoritama. Šteta, ogromna šteta. Jer to znači da šačica ljudi na vlasti i oni koje oni angažiraju zloporabi situaciju što obrazovanje ne može uteći u privatluk i nikad neće jer je to naprosto nemoguće jer je otvoreno svima bez obzira na konačni rezultat koji može biti bolji ili gori ili potpuno izostati.
Profesori su ionako sve više prepušteni i sebi i svojim umrežavanjima jer knjige nestaju i ne može se toliko pisati i sjeći šume koliko sadržaja nadire na internetu i internet svima postaje spasonosno riješenje. Grupica ljudi se zatvara u bunker, začeplja uši i zatvara oči za šačicu kuna. Paraleno živimo dva svijeta, vlast i narod. Prema istraživanju autora knjige The Renesainsse society u razvijenim zemljama u koje i mi spadamo sve je manji postotak povjerenju u vladajući sloj. To znači da se razilazi narod i vlast, postaju stranci, ne razumiju jedni druge, a narod sve više zamjera državnom aparatu što se deblja i sve više troši, ne vidi tome razloga jer istovremeno zdravstvo i obrazovanje stagniraju ili propadaju i druga opća dobra.
Samo, tu stvar nije tako lako razriješiti jer zaposlenici u države su kupci kao svaki drugi. Koliko nam se brzo razvija volonterstvo, ne samo za očistiti ispred svojih vrata, nego i volonterstvo tipa Šime Šuljić i Ivo Pejdo pa kad bi ona šačica i izišla iz bunkera i odrekla se privilegija, ovoga trena bi sav teret pao na gore spomenutu dvojicu ljudi iz moga kuta gledanja.
sad smo mi u početku preklapanja dvaju svjetova i bliža i dalja budućnost je predvidiva na osnovu sadašnjosti a to znači da ćemo od dvojice volontera dobiti četvoricu pa desetoricu, pa pasti na petoricu pa opet skočiti na petnaestoricu, dakle, da će trent Ivo Pejdo rasti a bunker još neko vrijeme rasti a onda početi opadati i tako će se svijet mijenjati.
To je viđenje i autora one knjige. Međutim, nešto me grdno zbunjuje u toj računici. Lani sam ugasio moju privatnu online školu i još uvijek nitko nije otvorio svoju privatnu ili državnu online školu iako na internetu ima na milijune online škola raznih modela poslovanja i financiranja. Ivo Pejdo i Šime Šuljić i slični su najvredniji dijelovi svake online škole, kreatori obrazovnog sadržaja, zovu to i dizajnerima obrazovnog sadržaja, ali država se njih bez komentara odriče umjesto da investira u dio online strukture oko njih koji nedostaje i ponuka i druge učitelje da krenu stopama ove dvojice i budu ono što danas mreže nude: autori i potrošači istovremeno. Mikrofinnaciranja, društvene mreže, algoritmi, pa i brojna financiranja iz budžeta našeg i EU, te lokalnih zajednica su alati koji tu mogu pomoći uz najbolji omjer uloženo/dobijeno ikad u povijesti ljudske vrste.
Primjedbe
Objavi komentar