Knjižar Russo i budućnost apartmana

STANJE

Bio je to knjižar Russo, nevjerojatan knjižar, tada se otvaralo malih knjižara i brzo propadalo. Jedini mali koji se godinama držao je bio Russo. Svaki mjesec je od njega uredno stizao faks što je prodano i što naručuju, mi bi ispostavili račun i Russo je uredno platio. A sad pogledajte jednu nevjerojatnu stvar: tada je u Hrvatskoj bilo aktivno 1500 nakladnika (škola E-92 je tek jedna od njih) i Russo mi je rekao da ima knjige od njih 1000!!! Kako je moguće da Russo uredno u rokovima komunicira s 1000 dobavljača. Nismo imali veletrgovca knjigama i to je po meni glavni razlog propasti svih knjižara kod nas i knjižarstva kao industrije kod nas, što je povuklo u bankrot i nakladnike. I Russo je na kraju pokleknuo, prodao je tu knjižaru a on je otvorio malo dalje trgovinu cigara i pribora za cigare. Dok je bilo Russe bilo je i mojih knjiga, nakon Russe prodaja knjiga je prestala.
Veletrgovac je okosnica trgovine. Što god radili, ako u toj branši nema veletrgovca, piši kući propalo je. Evo sad pojava OPG-eova je isto što i pojava knjižara 90-ih ili pojava malih trgovina u zgradama. OPG-ovi nemaju veletrgovca i ako se isti ne pojavi ništa od njih. Maslinari, voćari...
Sad prodajem svoje knjige preko platformi-veletrgovaca Amazon.com, Lulu.com, Udemy.com ... oni su marketing, prodaja, ja samo objavim knjige s par klikova ili tečajeve. I što se dešava? Svaki minut se objavi 400 sati samo besplatnog videa na YouTube. Sadržaj na internetu raste ko' lud, a mi ljudi i dalje imamo samo 24 sata dnevno i ništa brže ne gledamo ili čitamo. Živimo u izobilju sadržaja i nestašici očiju koje to gledaju i jasno onda i kupaca koji to kupuju. I to dvoje je upravno proporcionalno izobilje i nestašica. I sad mi je tek jasno zašto je Jeff Bezos vrlo brzo nakon otvaranja online knjižare Amazon.com počeo prodavati robu, obuću, sve. Proizlazi da obrazovanje i obrazovni sadržaj mogu biti samo javni i besplatni za sve ljude na svijetu, a da autori i učitelji mogu biti plaćani samo iz državnog budžeta. Ljudi nikad neće hodati bosi i goli ako ih nevolja na to ne nagna.
I to ima smisla: Obrazovanje nije roba koja kupcu odmah omogućava njegov rad i stjecanje prihoda. Obrazovanje je tek priprema za rad i onaj koji se obrazuje nema novac za platiti obrazovanje. Društvu su potrebni obrazovani ljudi i društvo jedino i može financirati obrazovanje svih svojih građana. Ti građani će jednog dana raditi bolje poslove i plaćati veće poreze. Krug je zatvoren.
Isto vrijedi i za zdravstvo. Bit će tu i ima privatnog poduzetništva ali će ono u obrazovanju i zdravstvu biti beznačajno u ukupnom poslu.
Tako je Russo završio na prodaji cigara a mene je spasila državna škola i na kraju mirovina.
Ili sad apartmani. Internet je tu veletrgovac i u početku je bajka imati takvog veletrgovca, ali se tu krije i ta matematika o izobilju apartmana (sadržaja) i nestašici turista (očiju). Jer, sad Njemac gleda što će Turska učiniti da se vrati na tržište. Cijene padaju prema nuli, baš kao i sadržaj i moguće je da će na kraju turizmom se baviti samo hoteli i apartmani malih koji su pridruženi tim hotelima, dobit apartmana će biti blizu nule ali dugoročno sigurna i redovna. Hoteli su veliki projekti koji su dio većeg novca i ne ovise o jednoj sezoni ili deset, to su investicije na stotine godina. To su "Amazon.com-ovi". Hotel Central u Splitu je izgrađen 1780-ih i eno se renovira za sljedećih 100 godina.

Zaključak

Mali biznisi su kao roj mušica, nastanu gdje ima hrane i nestaju kad nestane hrane. Nekad su trajali nekoliko koljena, pa jedno koljeno i danas traju jednu ili nekoliko sezona. Moje su se knjige prodavale nekoliko godina, ljudi u Kaštelima koji su hranili tisuće kupaca, danas primaju turiste, sutra ... Zato i ima puno blokiranih građana a sljede novi valovi baš radi toga što još nismo svijesni da što god pokrenemo kao mali poduzetnici može trajati godinu dvije, ali teško deset jer svi vide sve i ako vama neki posao krene preko noći će to ponuditi njih 100 oko vas.
To je jedan fenomen kojeg nam je donio internet. Stalno iskaču prilike ali kratko traju, čovjek nije još prilagođen da hvata te prilike jer se ugase kad ih spazimo, da je danas pisac knjige, sutra trgovac obućom, prekosutra OPG-ovac, YouTuber, bloger, influencer...

RJEŠENJE

1. VLASTITI RESURSI - Ne počinji biznis s kreditom nego s vlastitim resursima ma kakvi oni bili, dok smo živi imamo svoje resurse, svom silinom.
2. CJELOŽIVOTNO (SAMO) OBRAZOVANJE - ne reda radi nego intenzivno, emocionalno, psiholoski i fizički svom silinom.
3. DRUŠTVENE MREŽE - kao izvor informacija (i obrazovanja) u realnom vremenu u oba smijera, svom silinom.

ZA KRAJ

Ako vam se niti jedno od gornje tri stavke ne radi intenzivno i entuzijastično, bježite od samo-poduzetništva što dalje i držite se korporacija i javnih ustanova jer su tamo te tri stavke sporije i manje intenzivne ili ih uopće nema (ipak, nikad se ne uspavajte i nikad se ne odrecite vlastite inicijative jer sve se može u trenu okrenuti).

Između te dvije krajnosti je mnogo razina koje čovjeka guraju u ovu ili onu krajnost. Radio sam kao samozaposlen u svojoj firmi i kao zaposlen u velikim firmama i u državnoj školi i jako dobro znam što pišem. Sve sam iskusio na svojoj koži i to ovdje dijelim s vama.

Što biste vi napisali po RJEŠENJE? Ili dodali? Podjelite svoje mišljenje u komentarima ispod i tako obogatite ovu važnu temu danas. Pomozimo jedni drugima djeljenjem svojih misli.