KIP - Kolaborativna Izvedbena Platforma

Otkrivate vi i stari i novi svijet jer su nama oba jednako nepoznata iako po Marsu već godinama šetaju naše "pećnice", a kod zubara srećemo stogodišnjake.

1. Kolaž
U krapinskom muzeju Pračovjeka, Neandertalca, mi je rečeno da bi se neandertalci nakon obilnog jela oko vatre izležavali. Zar to nije početak vašeg prvog kolaža? Je. na vrhu stepeništa vidimo samo podlaktice kako vise s ograde stepeništa tih neandertalaca koji se izležavaju nakon žderanja, jer oni nisu jeli, oni su žderali. vatra im je bila jako dobro poznata i ta sviježa ulovljena divljač ispečena na toj vatri dobro im je sjela.
To izgleda kao najbolji period čovjeka ikad, jer nakon toga nema više nadlaktica koje vise. Čovjek je svaki dan imao drukčiji dan, naučio je nešto novo, novi trag, novi plijen ili nova prijetnja. Svaku pogrešku je plaćao životom bilo svojim ili nekoga svoga.
A onda su te podlaktice oživjele, pojavile su se i glave, počelo je kotrljanje čovjeka teškim neravnim terenom povijesti. Na dnu stepeništa u sadašnjosti stajao je čovjek ukučeno gledajući što je bilo i što će biti istovremeno, tko će banuti iza tog zavoja povijesti ili je to ipak zavoj budućnosti. Kako se povijest primiče, one podlaktice i glave postaju vidljivi ljudi na spirali povijesti (stepeništa). Kopaju zemlju, seljaci su, lakše im je bar između gladi, ratova i bolesti. Slijede industrijske godine gdje ima i radosnih pokreta dokolice, vremena za zabavu, a onda se ti ljudi nađoše na ravnome, odvoje se od spirale, nađoše se u sadašnjosti bez oranica i tvornica koje je automatizacija davno osvojila i sad osvaja intelektualne poslove (Rolf Jensen), oko čovjeka koji nepomično stoji i gleda, ali nije skamenjen, možda malo, hoda uzbrdo i odozgo gleda one dolje jer sad je on prenio sadašnjost gore i gleda budućnost dolje, gore i dolje su relativni pojmovi koji u apsolutnom ne postoje, gleda u čudu, čak snima jer ta budućnost je sadašnjost - ljudi kojima je tehnologija hakirala svijest, s bijelim kutijama (računalima) umjesto glave, (Yuval Noah Harare) hodaju po Marsu i po Zemlji ne poznavajući itko ikoga a opet su zajednica i svi se poznaju po defaultu, povezuju ih njihove kockaste bijele glave.

2. Kolaž
Sadašnjost. Sve više slobodnog vremena i tehnološkog viška i straha od budućnosti u kojoj nam umjetna inteligencija prijeti uzeti sve poslove ali i naša osjetila i reakcije, sve će mreža umjesto nas (IoT). Dvoje ljudi sjedi ispred TV, ali odjednom su oni u letjelici, opet sjede, idu prema nečemu ili odlaze od nečega. Seljak, tvornički radnik, dizajner, što učiti za sutra?

3. Kolaž je prava atomska bomba od apstrakcije. Ima tu i GeoGebre što bi se Facebook grupa matematičara (Šime Šuljić) posebno obradovala. Sve što sam proživio u prva dva kolaža, ovdje proživljavam na desetu potenciju. Vatra, erupcije vulkana, bukti život, Zemlja pulsira punim plućima baš kao i čovjek. Primamo signale iz Svemira (prostora, sva tri kolaža istražuju prostor i život u njemu), odgovaramo, odlazimo i vraćamo se. Sunce nas grije, nekad više nekad manje, al danas znamo da ga jednog dana neće biti. Čeka nas put u drugu galaksiju s mlađim suncem. Čovjek se kreće i kad sjedi.

Primjedbe