Ovo je milenij kreatora. Na početku smo. Evo na što mislim. Moj primjer. Ako je kreator svaka osoba koja ne ne radi rutinski, onda sam ja kreator. Pišem blog, imam svoj kanal na YouTube, vrlo sam uključen na Facebooku i Twitteru, objavljujem knjige na Amazon.com i drugdje, studiram na YouTube, Coursera-i i drugim platformama, član sam gradske knjižnice, slušam audio knjige dok hodam. Sve su to ne rutinski poslovi i uglavnom ne plaćeni, sve je besplatno, i platforme na kojima sam kreator i "ulaznice" za pristup mojim kreacijama.
Međutim, ja moram jesti i negdje stanovati. Pitanje je dakle kako se kreator financira. Ja sam umirovljenik i imam mirovinu ali sam otvorio mogućnosti prihoda od Google AdSense moga bloga, još 7/8 do 1000 pretplatnika na mom YouTube kanalu i počet će prihod i od tud, član sam Patreon.com platforme pa mogu donirati s 1$ koga želim ali i meni drugi mogu donirati 1$. Mladim autorima se otvaraju i mnogi drugi izvori financiranja i svakew godine ih je više i budžeti su veći. Patreon je do sad donirao 1 milijardu dolara, a samo ove godine očekuju pola milijarde dolara donacija. Tu je već i moj 1$ kojeg sam donirao, ali i mogući moj 1$ od prvog moga donatora.
Ovo je prvi put u povijesti čovječanstva da je kreator slobodan kao ptica. Leonardo da Vinci, Michelangelo, morali su imati mecene koji su imali ograničene resurse, nije bilo za sve kreatore mjesta. Kazališta, škole, fakulteti, instituti, imaju ograničene resurse, nema mjesta za sve kreatore. Kreatori moraju raditi druge poslove, rutinske za život i zajednica gubi kulturnu i umjetničku baštinu, gubi kreatore i inovatore.
Veliki donatori su kao mecene u renesansi, imaju ograničene resurse, ne mogu pomoći svim kreatorima svijeta.
Tko može? Može svijet. Svijet svijetu. Platforme kao što su Patreon plus ostali izvori mogu pomoći svima. Ako kreatora pomaže 1000 patreona s 1$, autoru je to 1000$ mjesečno. Ne mora raditi rutinske poslove. Ne mora ići trbuhom za kruhom.
A te platforme imaju globalni doseg, na svim jezicima. Zato sam stavio gornju sliku. Automatski prijevod na hrvatski je daleko od gramatike, ali je razumljiv. Isto tako kad ja govorim engleski ne vodim računa o gramatici niti o svom izgovoru. Mislim samo na misli koje želim izbaciti iz glave preko mojih usta i da ih druga strana razumije.
Donatorstvo tako ima danas globalni doseg bez da svi znamo engleski. Možemo biti donatori i na hrvatskom jeziku. I to je tek početak. Zato kažem, milenij je doba donatora, a ne kažem ovo stoljeće je doba donatora. Za 200 godina ili za 500 godina, će možda svi ljudi na Kugli biti kreatori i donatori istovremeno. Svi poslovi će biti kreativni jer će umjetna inteligencija obavljati rutinske poslove. Svi će donirati.
Primjedbe
Objavi komentar