Razmišljam o svom učenju, a to je svaki dan. Prvi put sam čuo za umne mape upravo iz vaše knjige Milane. Kad razmišljam o svom učenju ono je uvijek bilo po defaultu istraživačko. Istraživačko učenje je uvijek po umnim mapama. Rekao bih da postoje dva načina učenja: istraživačko ili umne mape i štrebersko. Umne mape možemo usporediti s hipertekstom, tekstom koji ima linkove. Štrebanje je linearno, kreneš memorirati i sve tako od korica do korica.
Naš mozak ima ograničen prostor za memoriranje, pa prethodni sadržaj nestaje dolaskom novog sadržaja. Zato memoriranje vrijedi tek nekoliko sati nakon memoriranja. Za život ne vrijedi ništa. Vrijedi samo za papir, svjedodžbu, diplomu.
U teško-industrijskom periodu diploma je donosila po defaultu bolji materijalni položaj, pa su ljudi štrebali da se riješe tog predmeta, tako se govorilo. Istraživačko učenje ili umne mape te vežu za predmet, ali ti ne moraju donijeti i bolji materijalni položaj.
Zašto umne mape ili istraživačko učenje ostaje trajno u glavi, a štrebanje ne ostaje? Zato što su umne mape ili istraživačko učenje zbir ili unija konteksta. Svaka mapa je kontekst. Svaki kontekst je vizualizacija. Kontekst je slika. Mi ne moramo iz prve sjetiti se riječi što su nam djed ili baka rekli, ali ćemo se sjetiti njihovog lica iz prve. Kontekst kao da je nešto što i ne troši naš mozak, ima puno slika, riječi, misli, a troši manje resursa mozga nego jedna jedina štreberska riječ. Jedan kontekst je jedna umna mapa. Mozak ne lista misli linearno nego svake 3-4 sekunde skače na drugu misao koja ima zajedničko s prethodnom misli samo "link". Upravo to je web.
Papirnate knjige imale su, imaju i imat će svoju veliku ulogu u razvoju civilizacije, ali ono što smo dobili s webom je posebno. Naš mozak je dobio sebi para u webu. Web su umne mape. Za naš mozak ništa nije prebrzo ako je u umnim mapama, ako je kontekstualno, istraživačko.
Naš mozak ima ograničen prostor za memoriranje, pa prethodni sadržaj nestaje dolaskom novog sadržaja. Zato memoriranje vrijedi tek nekoliko sati nakon memoriranja. Za život ne vrijedi ništa. Vrijedi samo za papir, svjedodžbu, diplomu.
U teško-industrijskom periodu diploma je donosila po defaultu bolji materijalni položaj, pa su ljudi štrebali da se riješe tog predmeta, tako se govorilo. Istraživačko učenje ili umne mape te vežu za predmet, ali ti ne moraju donijeti i bolji materijalni položaj.
Zašto umne mape ili istraživačko učenje ostaje trajno u glavi, a štrebanje ne ostaje? Zato što su umne mape ili istraživačko učenje zbir ili unija konteksta. Svaka mapa je kontekst. Svaki kontekst je vizualizacija. Kontekst je slika. Mi ne moramo iz prve sjetiti se riječi što su nam djed ili baka rekli, ali ćemo se sjetiti njihovog lica iz prve. Kontekst kao da je nešto što i ne troši naš mozak, ima puno slika, riječi, misli, a troši manje resursa mozga nego jedna jedina štreberska riječ. Jedan kontekst je jedna umna mapa. Mozak ne lista misli linearno nego svake 3-4 sekunde skače na drugu misao koja ima zajedničko s prethodnom misli samo "link". Upravo to je web.
Papirnate knjige imale su, imaju i imat će svoju veliku ulogu u razvoju civilizacije, ali ono što smo dobili s webom je posebno. Naš mozak je dobio sebi para u webu. Web su umne mape. Za naš mozak ništa nije prebrzo ako je u umnim mapama, ako je kontekstualno, istraživačko.
Primjedbe
Objavi komentar