Naslov knjige: Svjedočanstvo o održivosti
Autor: Josip Kumericki
hrana, energija, voda, proizvodnja, potrošnja, promet i otpad
2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje
izbor postova objavljenih na blogu ekovalen.blogspot.com
Nakladnik: DITS - Društvo inženjera i tehničara grada Samobora, Perkovčeva 59, HR-10430 Samobor, 2018.
Osoba za kontakt: Stjepan Črnjak, dipl. ing. građ.
Ova će knjiga biti stalno na mom stolu i čitat ću je kad god poželim ponovo razmišljati o autorovim riječima u toj knjizi. Čitat ću poglavlja na preskokce. Pojedinačno.
A nekad je godinama na mom stolu bila ona debela knjiga The Economic od nobelovca, na engleskom. Zanimljivo, Jožina knjiga je zamjenila tu knjigu i to baš u godini kad je Nobelovu nagradu iz ekonomije dobio profesor koji o ekonomiji piše između ostalog i iz kuta održivosti. To su mislioci o ekonomiji koji gledaju dugoročne cikluse, a ne kratkotrajne kao svi prije i poslije njih.
Upravo i Joža gleda dugoročno. Preporučujem knjigu svima bez obzira što rade, jer, iz svakog retka ove knjige izbija poruka kako danas nema izoliranog rada od ostalih radova, ma koliko sudionici bili udaljeni. Tko pročita ovu knjigu, njegov rad će biti bolji, a on će biti zadovoljniji.
Početak citata:
O autoru
Rođen je 1941. u Klokočevcu, selu nadomak Samobora, a tamo je proveo i mnoge nezaboravne dane djetinjstva i mladosti. Prošarane slikama njiva prepunim dozrelog kukuruza, voćnjaka sa slasnim plodovima, vrtovima s gredicama raznog povrća. A onda i slikama štale s kravicom i telićima, pjene netom pomuzenog mlijeka, mirisa sijena koje podsjeća na prostrane cvijetne livade... Slikama pajceka pa onda i kokica, svih boja i vrsta, koje su iz dana u dan neumorno čeprkale po dvorištu, u potrazi za kakvom glistom, purana koji se kočopere, kao da je cijeli svijet njihov, snježno bijelih patkica koje se lijeno gegaju... Slikama svojih roditelja, braće, djeda i baka, prijatelja iz susjedstva, iz škole... I ostale bi to samo slike djetinjstva, po kojima bi Joža u mislima prebirao u nekim sjetnim danima, kao da lista požutjele stranice starog foto albuma, ostale bi te slike tek priča, nikad do kraja ispričana...
Na sreću, Joža ih je odlučio oživjeti, dijeleći ih s nebrojenim čitateljima njegova bloga "ekovalen". Posvećen cijeli život održivosti, pojmu koji oduvijek postoji, no tek je u novije vrijeme definiran, danas ga na sva zvona "reklamira", dokazujući da su i njegovi preci živjeli po načelima održivosti, a mi ih danas tek trebamo naučiti i usvajati.
Autor: Josip Kumericki
hrana, energija, voda, proizvodnja, potrošnja, promet i otpad
2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje
izbor postova objavljenih na blogu ekovalen.blogspot.com
Nakladnik: DITS - Društvo inženjera i tehničara grada Samobora, Perkovčeva 59, HR-10430 Samobor, 2018.
Osoba za kontakt: Stjepan Črnjak, dipl. ing. građ.
Ova će knjiga biti stalno na mom stolu i čitat ću je kad god poželim ponovo razmišljati o autorovim riječima u toj knjizi. Čitat ću poglavlja na preskokce. Pojedinačno.
A nekad je godinama na mom stolu bila ona debela knjiga The Economic od nobelovca, na engleskom. Zanimljivo, Jožina knjiga je zamjenila tu knjigu i to baš u godini kad je Nobelovu nagradu iz ekonomije dobio profesor koji o ekonomiji piše između ostalog i iz kuta održivosti. To su mislioci o ekonomiji koji gledaju dugoročne cikluse, a ne kratkotrajne kao svi prije i poslije njih.
Upravo i Joža gleda dugoročno. Preporučujem knjigu svima bez obzira što rade, jer, iz svakog retka ove knjige izbija poruka kako danas nema izoliranog rada od ostalih radova, ma koliko sudionici bili udaljeni. Tko pročita ovu knjigu, njegov rad će biti bolji, a on će biti zadovoljniji.
Početak citata:
O autoru
Rođen je 1941. u Klokočevcu, selu nadomak Samobora, a tamo je proveo i mnoge nezaboravne dane djetinjstva i mladosti. Prošarane slikama njiva prepunim dozrelog kukuruza, voćnjaka sa slasnim plodovima, vrtovima s gredicama raznog povrća. A onda i slikama štale s kravicom i telićima, pjene netom pomuzenog mlijeka, mirisa sijena koje podsjeća na prostrane cvijetne livade... Slikama pajceka pa onda i kokica, svih boja i vrsta, koje su iz dana u dan neumorno čeprkale po dvorištu, u potrazi za kakvom glistom, purana koji se kočopere, kao da je cijeli svijet njihov, snježno bijelih patkica koje se lijeno gegaju... Slikama svojih roditelja, braće, djeda i baka, prijatelja iz susjedstva, iz škole... I ostale bi to samo slike djetinjstva, po kojima bi Joža u mislima prebirao u nekim sjetnim danima, kao da lista požutjele stranice starog foto albuma, ostale bi te slike tek priča, nikad do kraja ispričana...
Na sreću, Joža ih je odlučio oživjeti, dijeleći ih s nebrojenim čitateljima njegova bloga "ekovalen". Posvećen cijeli život održivosti, pojmu koji oduvijek postoji, no tek je u novije vrijeme definiran, danas ga na sva zvona "reklamira", dokazujući da su i njegovi preci živjeli po načelima održivosti, a mi ih danas tek trebamo naučiti i usvajati.
...
Kraj citata.
Kraj citata.
Primjedbe
Objavi komentar