#genije
U trećem nastavku Picasso je ključni moment koji razdvaja genija od ostalih ljudi. Picasso je gladan i promrzao, nepoznat, radi sliku za važnu izložbu koja bi trebala biti prekretnica u njegovom životu. Radi originalnu sliku, jer je davno odlučio biti originalan što znači biti drukčiji od drugih. Slika je drukčija. Prijatelji ga bodre i vjeruju u tu sliku. Donose sliku. Picasso ugleda sliku od Matisse, zinut od oduševljenja, okrene se i vrati po svoju sliku i kaže prijateljima, vraćajmo moju sliku nazad, nije dovoljno dobra.
Genije je sam sebi kritičar.
Genije ima sve kao svaki čovjek, plus to što ga razlikuje od drugih ljudi. Picasso kaže što je to:
In the end, everything depends on one's self, on a fire in the belly with a thousand rays. Nothing else counts. That is why, for example, Matisse is Matisse. . . . He's got the sun in his gut. ”
-Pablo Picasso
https://www.pablopicasso.org/picasso-and-henri-matisse.jsp
Vidimo da je Picasso i te kako bio umrežen. On se nije pojavio niotkud. Pratio je sve što se zbiva u umjetnosti oko njega i prije njega i vodio se svojim "suncem" u trbuhu kao reakacijom na sve to.
U prethodnom Genijusu smo gledali Einsteina. I on je bio dubinski umrežen u svoje područje nauke. Njegov izum je plod te umreženosti.
Niti jedan od njih nije ništa izmislio novo. Svaki od njih je samo složio na drugi način već postojeće.
Zato, predavanja o umreženosti na društvenim mrežama kao ovisnosti koja stvara u našem tijelu kemikaliju dopamin i zato štetnom, su samo jedna od mogućih posljedica umreženosti samih sebi za cilj. Nestankom umreženosti, ne da bi nestalo genija, nego bi nestalo ljudske vrste. Umreženost je od kad i čovjek, a društvene mreže danas su samo proširena stvarnost dosadašnje umreženosti. Umreženost je preduvjet za genijalnost, ali ne i jamstvo.
U trećem nastavku Picasso je ključni moment koji razdvaja genija od ostalih ljudi. Picasso je gladan i promrzao, nepoznat, radi sliku za važnu izložbu koja bi trebala biti prekretnica u njegovom životu. Radi originalnu sliku, jer je davno odlučio biti originalan što znači biti drukčiji od drugih. Slika je drukčija. Prijatelji ga bodre i vjeruju u tu sliku. Donose sliku. Picasso ugleda sliku od Matisse, zinut od oduševljenja, okrene se i vrati po svoju sliku i kaže prijateljima, vraćajmo moju sliku nazad, nije dovoljno dobra.
Genije je sam sebi kritičar.
Genije ima sve kao svaki čovjek, plus to što ga razlikuje od drugih ljudi. Picasso kaže što je to:
In the end, everything depends on one's self, on a fire in the belly with a thousand rays. Nothing else counts. That is why, for example, Matisse is Matisse. . . . He's got the sun in his gut. ”
-Pablo Picasso
https://www.pablopicasso.org/picasso-and-henri-matisse.jsp
Vidimo da je Picasso i te kako bio umrežen. On se nije pojavio niotkud. Pratio je sve što se zbiva u umjetnosti oko njega i prije njega i vodio se svojim "suncem" u trbuhu kao reakacijom na sve to.
U prethodnom Genijusu smo gledali Einsteina. I on je bio dubinski umrežen u svoje područje nauke. Njegov izum je plod te umreženosti.
Niti jedan od njih nije ništa izmislio novo. Svaki od njih je samo složio na drugi način već postojeće.
Zato, predavanja o umreženosti na društvenim mrežama kao ovisnosti koja stvara u našem tijelu kemikaliju dopamin i zato štetnom, su samo jedna od mogućih posljedica umreženosti samih sebi za cilj. Nestankom umreženosti, ne da bi nestalo genija, nego bi nestalo ljudske vrste. Umreženost je od kad i čovjek, a društvene mreže danas su samo proširena stvarnost dosadašnje umreženosti. Umreženost je preduvjet za genijalnost, ali ne i jamstvo.
Primjedbe
Objavi komentar