Iz špilje na selo, iz sela u grad, iz grada u svijet. Grad je najodrživiji izum čovjeka, a onda i najveći. Sve one stručne riječi, učinkovitost, djelotvornost, u gradu su najviše zastupljene.
Selo je od početka bilo privremeno rješenje. Biljni svijet je održiv tek kad ga pustimo da se sam pomiješa. Livada na primjer. Nikad nisam vidio da je livada bolesna. Stavimo li dlan na livadu, ispod možemo izbrojiti desetke biljnih vrsta. Štite se.
I onda se dogodi selo i u selu njiva na kojoj je samo pšenica, ili samo kukuruz, ili samo što je čovjek odabrao. Te usamljene biljke na njivama su bile lak plijen nametnicima, pa je glad čest gost sela u povijesti. Sela nemaju struju, nemaju transport, nemaju liječnike, veterinare, učitelje. Seljak se ne može odvojiti od svoga blaga. Seljak i blago rade od jutra do sutra.
I onda se pojavi grad. Ljudi na okupu, asfalt, prometala, sve u kući na klik, struja, voda, internet, TV, radio, telefon, posao u kući, grijanje, hlađenje, puno kupaca, puno prodavača, škole pune, firme pune, uči se, izvozi se, radi se, bolnice, škole, sveučilišta.
Grad ćemo izvesti i na Mars. Kasnije i dalje. Sela više nema i nikad ga više neće biti. Novo selo može biti samo grad bez nebodera s više njiva i manje asfalta, a seljak je u bijelom mantilu u svojoj tvornici sira i drugih mliječnih proizvoda. Ako ste u kući na osami, s autom u garaži i spojeni na internet, i kažete da ste otišli iz grada, niste, u gradu ste. Ne može se otići iz grada. Može se samo otići iz jednog grada u drugi. Sve je danas grad. Sve nam je danas na ruku. Grad ima i rijeke, jezera, ima more, planine, ima puno predavanja, puno seminara, puno prekvalifikacija, puno događanja, puno knjižnica, puno kina, puno trgovina, puno firmi. Grad živi vječno. Grad zna što će i kako će u svim situacijama. Čovjek umire, firme umiru, sela su umrla, grad nikad ne umire. Učimo od grada. Pitajmo se: što bi grad učinio da je na našem mjestu.
Grad je izum nad izumima, najveći izum ikad.
Selo je od početka bilo privremeno rješenje. Biljni svijet je održiv tek kad ga pustimo da se sam pomiješa. Livada na primjer. Nikad nisam vidio da je livada bolesna. Stavimo li dlan na livadu, ispod možemo izbrojiti desetke biljnih vrsta. Štite se.
I onda se dogodi selo i u selu njiva na kojoj je samo pšenica, ili samo kukuruz, ili samo što je čovjek odabrao. Te usamljene biljke na njivama su bile lak plijen nametnicima, pa je glad čest gost sela u povijesti. Sela nemaju struju, nemaju transport, nemaju liječnike, veterinare, učitelje. Seljak se ne može odvojiti od svoga blaga. Seljak i blago rade od jutra do sutra.
I onda se pojavi grad. Ljudi na okupu, asfalt, prometala, sve u kući na klik, struja, voda, internet, TV, radio, telefon, posao u kući, grijanje, hlađenje, puno kupaca, puno prodavača, škole pune, firme pune, uči se, izvozi se, radi se, bolnice, škole, sveučilišta.
Grad ćemo izvesti i na Mars. Kasnije i dalje. Sela više nema i nikad ga više neće biti. Novo selo može biti samo grad bez nebodera s više njiva i manje asfalta, a seljak je u bijelom mantilu u svojoj tvornici sira i drugih mliječnih proizvoda. Ako ste u kući na osami, s autom u garaži i spojeni na internet, i kažete da ste otišli iz grada, niste, u gradu ste. Ne može se otići iz grada. Može se samo otići iz jednog grada u drugi. Sve je danas grad. Sve nam je danas na ruku. Grad ima i rijeke, jezera, ima more, planine, ima puno predavanja, puno seminara, puno prekvalifikacija, puno događanja, puno knjižnica, puno kina, puno trgovina, puno firmi. Grad živi vječno. Grad zna što će i kako će u svim situacijama. Čovjek umire, firme umiru, sela su umrla, grad nikad ne umire. Učimo od grada. Pitajmo se: što bi grad učinio da je na našem mjestu.
Grad je izum nad izumima, najveći izum ikad.
Primjedbe
Objavi komentar