Na primjer. Imam u gramatici ovu tocnu recenicu na engleskom: Reports are coming in that a train has crashed near Birmingham. According to eyewitnesses, it hit a concrete block which somebody had put on the line. Idemo analizirati vremena:
1. Reports are coming in = prezent kontinuirani, desava se sad, bas sad kad pisem
2. has crashed = present perfect
3. hit = past
4. had put = past perfect
1. Nalazimo se u trenutku sad. Mozda slusamo radio jer od nekuda izvjesca stizu, vijesti stizu, mi slusamo, radnja se dakle desava u prezentu i to kontinuranom - slusamo stalno sto je novo o toj nesreci
2. vijest koju slusamo se odnosi na nesto sto se dogodilo, ne znamo tocno kad, ali je novost u prezentu, sad nam je to novost prema tome dogodilo se nedavo, znaci treba nam vrijeme koje povezuje proslost s prezentom i to je present perfect, pa je pravilo da vijesti uvjek idu u prezent perfektu.
3. pogledajte sad zasto slijedi past simple (hit) a ne opet prezent perfect has hit. Zato sto nas je prvi prezent perfect prebacio u proslost i sad smo u proslosti na mjestu nesrece, ocevici su tu jos pricaju sto se desili i zato tu koristimo proslo vrijeme a ne opet prezent-perfect. Ovo su moja razmisljanja povezana s njihovim pravilima.
4. e sad kad smo u proslosti (hit) sad se spominje da je netko stavio betonski blok na prugu, dakle netko je prije te proslosti u kojoj smo, stavio blok i to je past perfect (had put). To je moja prica o cak 4 vremenska oblika u te dvije recenice koje opisuju dogadjaje u prezentu, prezent-proslosti, proslosti i vremenu prije proslosti.
Sad cu probati to prevesti na hrvatski:
Reports are coming in that a train has crashed near Birmingham. According to eyewitnesses, it hit a concrete block which somebody had put on the line.
Pristizu vijesti da se neki vlak sudario blizu Birmingama. Prema rijecima očevidaca, vlak je udario u betonski blok kojeg je netko stavio na prugu.
1. Pristizu vijesti = ovo je prezent, mi nemamo u hrvatskom prezent kontinius, nego postizemo isto znacenje s glagolom kojeg koristimo i s redosljedom, pa tako "pristizu vijesti" daje vise na kontinjus, nego da kazemo "vijesti pristizu" Iz prvog se ocekuje napeto sto ce biti dalje, a iza ovog drugog kao da vec znamo te vijesti.
2. vlak se sudario - nase proslo vrijeme sto je i engleski past
3. vlak je udario - opet nase proslo vrijeme sto je i engleski past
4. je stavio - opet nase proslo vrijeme sto je i engleski past Zanimljivo je sad kako su oba jezika vrlo vrlo jasno opisali dogadjaje, a koristili su drukčija vremena.
Uz put, pogledajte kako Google prevoditelj gotovo pa idealno prevodi te engleske rečenice na hrvatski:
Dolaze izvješća o tome da se vlak u blizini Birminghama srušio. Prema očevidcima, pogodio je betonski blok koji je netko stavio na liniju.
Ako sad prijevod na hrvatski stavimo u lijevo polje i tražimo prijevod na engleski, Google će prevesti doslovno, s jednim prezentom i 3 vremena past:
There are reports that the train near Birmingham crashed. According to the eyewitnesses, he hit the concrete block that somebody put on the line.
There are reports that the train near Birmingham crashed. According to the eyewitnesses, he hit the concrete block that somebody put on the line.
Sad prijevod Googlea ima jedan prezent i tri past vremena, baš kao i rečenice na hrvatskom.
Sad možete zamisliti kako nas Englez razumije ako govorimo bez znanja engleske gramatike. Ne radi se tu da nismo u "duhu englekog" nego se naprosto radi o tome kako kad bi Englez govorio hrvatski bez znnja padeža. Mi bi ga razumjeli, ali kako bi to nama zvučalo možemo zamisliti. Mi u hrvatskom jeziku nemao "continious" glagolska vremena, niti gradaciju po vremenskoj osi, prezent, prošlost vezana za prezent, prošlost prije prošlosti, baš kao što ni englezi nemaju sklanjanje po padežima. Mi ćemo pogriješiti u vremenima, a oni u padežima.
Moje iskustvo učenja engleskog:
1. najprije slušajte, puno slušajte izvornog govornika, jednog te istog
2. onda govorite, puno govorite, ponavljajte za tim izvornim govornikom. Pauzirate izvornog govornika, pa vi to izgovorite i sve tako.
3. Snimajte svoj izgovor i uspoređujte s izgovorom izvornog govornika.
4. Govorite istovremeno s izvornim govornikom.
===================================================
To je metoda učenja po profesoru A. J. Hoge. Meni se pokazala idealna.
nakon toga se uhvatite gramatike i pisanja i uživat ćete u toj gramatici jer će vam tumačiti nešto što vi već izgovarate.
Radite svaki dan, satima, u hodu što se može.
Ključna riječ: strpljenje.
Ja sam sebi rekao: Ivica, slušaj profesora A. J. Hoge, on ti je sad druga majka i od njega učiš svoj drugi materinji jezik. radi onog "druga majka" treba slušati istog profesora (govornika) jer tako smo i majku slušali intenzivno samo nju nakon rođenja godinama. Naš je mozak stroj za učenje, i tom stroju će biti lakše upiti jezik ako se maksimalni mogući broj varijabli ne mijenja: boja glasa, ritam, intonacija, akcent. Jer, na svijetu ne postoje dva ista izvorna govornika po niti jednoj varijabli.
A. J. Hoge mome uhu najviše odgovara. Jasan mi je. Ima dobru rezoluciju izgovora. On je njujorški akcent, pa sad nakon ovih godina slušanja njega, odmah prepoznam tko je iz New Yorka. Recimo, Seth Godin ima čisti njujorški akcent.
Mene bez problema prepoznaju kao njujorški akcent, i to je tako kad vam je "majka" iz New Yorka.
Primjedbe
Objavi komentar