Što više opcija imamo, to više opcija ne vidimo, jer je naše vrijeme uvjek isto. Izobilje na internetu raste nemilice, al' naše je vrijeme isto i većinu toga izobilja nitko ne gleda, ne čita, ne sluša, ili bar ne toliki broj da autor može od toga živjeti.
Zato nije isključeno da za deset, dvadeset, x godina jedan novi Amazon ne napravi lanac trgovina po svijetu od cigle i cementa i bude čudo tadašnjim generacijama kao što je ovaj Amazon čudo nama danas.
Ako je sve više malih biznisa od jednog zaposlenog i ako se svi budu reklamirali na internetu, količina ljudske pozornosti je obrnuto proporcionalna, sve je ima manje što je sadržaja više, i mnogi ostaju bez klikova, lajkova i kupaca.
Ako tada ulice budu prazne od reklama, tiska ni za lijek, tko nam jamči da se netko neće dosjetiti pa na ulici djeliti letke, izdavati novine i izazvati stampedo marketinga u obrnutom smjeru.
Neće se to dogoditi baš tako, ali roboti bi mogli biti novi medij i u kući i na ulici. Robot koji čisti stan bi mogao i po koju reklamu izbaciti. Ili proširena stvarnost, na ulici, u izlozima, restoranima, kućama, mogla bi biti novi klasični način marketinga.
A možda tim novim malim firmama i neće trebati marketing, osim onoga glavnog, kvalitete. Možda lokalno opet nadvlada globalno, pa se bude opet dobro živjelo i od ulice, kvarta, grada, plodnog polja, zraka, sunca, vjetra i vode, šume i livada. Jedan dobar OPG u kvartu sa zdravom hranom, ma i više njih u kvartu, skuplji od globalnog, možda učinu da kvadratni metar stana u tom kvartu bude skuplji, baš radi njih, a o ostalim lokalnim uslugama i proizvodima da i ne govorim, zdravlje, školstvo, vrtići, rekreacija, posao kap po kap, moj termin za posao svaki dan.
Al' dobro, iskušajmo sad te globalno-digitalne mogućnosti. Nađimo svoju globalnu nit od koje bismo mogli živjeti. Ako je ne nađemo, lokalno je uvjek tu.
Zato nije isključeno da za deset, dvadeset, x godina jedan novi Amazon ne napravi lanac trgovina po svijetu od cigle i cementa i bude čudo tadašnjim generacijama kao što je ovaj Amazon čudo nama danas.
Ako je sve više malih biznisa od jednog zaposlenog i ako se svi budu reklamirali na internetu, količina ljudske pozornosti je obrnuto proporcionalna, sve je ima manje što je sadržaja više, i mnogi ostaju bez klikova, lajkova i kupaca.
Ako tada ulice budu prazne od reklama, tiska ni za lijek, tko nam jamči da se netko neće dosjetiti pa na ulici djeliti letke, izdavati novine i izazvati stampedo marketinga u obrnutom smjeru.
Neće se to dogoditi baš tako, ali roboti bi mogli biti novi medij i u kući i na ulici. Robot koji čisti stan bi mogao i po koju reklamu izbaciti. Ili proširena stvarnost, na ulici, u izlozima, restoranima, kućama, mogla bi biti novi klasični način marketinga.
A možda tim novim malim firmama i neće trebati marketing, osim onoga glavnog, kvalitete. Možda lokalno opet nadvlada globalno, pa se bude opet dobro živjelo i od ulice, kvarta, grada, plodnog polja, zraka, sunca, vjetra i vode, šume i livada. Jedan dobar OPG u kvartu sa zdravom hranom, ma i više njih u kvartu, skuplji od globalnog, možda učinu da kvadratni metar stana u tom kvartu bude skuplji, baš radi njih, a o ostalim lokalnim uslugama i proizvodima da i ne govorim, zdravlje, školstvo, vrtići, rekreacija, posao kap po kap, moj termin za posao svaki dan.
Al' dobro, iskušajmo sad te globalno-digitalne mogućnosti. Nađimo svoju globalnu nit od koje bismo mogli živjeti. Ako je ne nađemo, lokalno je uvjek tu.
Primjedbe
Objavi komentar