Ocjenjivanje.
Opće obrazovanje treba ocjenjivanje. Jedan od pet Europljana je pismen ispod minimuma kojeg je odredila EU komisija. Što će društvo učiniti nego s ocjenama prisiliti učenika da savlada i ono što "mu u životu neće trebati".
Kod strukovnog obrazovanja, danas imamo malo ponuda novijih zanimanja, pogotovo iz tehnologije. Zato se u razredu nađe više učenika koje zanima nešto drugo, a ne ono što se u tom razredu i zanimanju uči. I onda opet ocjenjivanje spašava stvar pa su učenici prisiljeni učiti što ne vole samo da dođu do završnog papira s kojim se mogu upisati na fakultet. Tako su moji odlični web dizajneri otišli na sociologiju, psihologiju, pravo, ekonomiju.
Najprije smo krenuli s web dizajnom, a onda to podjelili u tri smjera: web dizajner, web programer, web multimedija i zainteresiranost u razredu za struku je skočila 1000%, jer su učenici mogli birati već s 15 godina koji će smjer, a ne učiti sva tri smjera u jednom, pa netko voli crtati, netko programirati a netko snimati videa, ali ne, svi su morali sve dok je sve bilo u jednom.
Tako zainteresirani strukovni razredi, tako fokusirani, mogu funkcionirati kao firma, raditi proizvode, ići po konferencijama, natjecati se za sredstva, prodavati po sajmovima, marketirati na mrežama, sastajati se u coworking prostorima. I tu treba ukinuti ocjenjivanje jer je gubitak vremena. Učenik koji je zalutao u neku struku će reći da je zalutao i tražiti premještaj u drugu struku, ne trebaju mu to jedinice reći, niti mora štrebati za prolazne ocjene nešto što ne voli da bi išao na fakultet koji voli.
Opće obrazovanje treba ocjenjivanje. Jedan od pet Europljana je pismen ispod minimuma kojeg je odredila EU komisija. Što će društvo učiniti nego s ocjenama prisiliti učenika da savlada i ono što "mu u životu neće trebati".
Kod strukovnog obrazovanja, danas imamo malo ponuda novijih zanimanja, pogotovo iz tehnologije. Zato se u razredu nađe više učenika koje zanima nešto drugo, a ne ono što se u tom razredu i zanimanju uči. I onda opet ocjenjivanje spašava stvar pa su učenici prisiljeni učiti što ne vole samo da dođu do završnog papira s kojim se mogu upisati na fakultet. Tako su moji odlični web dizajneri otišli na sociologiju, psihologiju, pravo, ekonomiju.
Najprije smo krenuli s web dizajnom, a onda to podjelili u tri smjera: web dizajner, web programer, web multimedija i zainteresiranost u razredu za struku je skočila 1000%, jer su učenici mogli birati već s 15 godina koji će smjer, a ne učiti sva tri smjera u jednom, pa netko voli crtati, netko programirati a netko snimati videa, ali ne, svi su morali sve dok je sve bilo u jednom.
Tako zainteresirani strukovni razredi, tako fokusirani, mogu funkcionirati kao firma, raditi proizvode, ići po konferencijama, natjecati se za sredstva, prodavati po sajmovima, marketirati na mrežama, sastajati se u coworking prostorima. I tu treba ukinuti ocjenjivanje jer je gubitak vremena. Učenik koji je zalutao u neku struku će reći da je zalutao i tražiti premještaj u drugu struku, ne trebaju mu to jedinice reći, niti mora štrebati za prolazne ocjene nešto što ne voli da bi išao na fakultet koji voli.
Primjedbe
Objavi komentar