Ljepimo se dok nas roboti ne odljepe

Zaljepili smo se za aute od prije 100 godina. Držimo volan i gledamo ispred sebe. Isto nam se dešava s mobitelom samo još totalitarnije jer nam može stati u ruku, ne treba mu garaža. Auto ne može s nama u dnevni boravak, a i ne treba, tamo je TV za koji smo se zaljepili.
Ja sam se izvan kuće zaljepio i za ruksak, u kojem imam čak i oštrilo za olovke, pored olovaka naravno.
Vjerojatno čovjek ne pamti da nije bio zaljepljen za nešto. Teško da je iz pećine izlazio bez kamena u ruci, a kasnije kolja, strelice i luka. Kasnije je došla motika, pa ga se nije moglo vidjeti izvan kuće bez motike.
I onda stiže tiskani medij, telefon, radio, film, auto, TV i danas mobitel. Nitko više i ne spominje zaljepljenost za TV koja je daleko daleko veća od ijedne druge zaljepljenosti i nikad prije i poslije viđene pasivnosti.
Robotika i umjetna inteligencija znače i odljepljivanje čovjeka od svega toga, jer sve je to posao za robote, al' bit će to teško čovjeku, jako teško, neće se tako lako dati odljepiti.

Primjedbe