Poduzetnik je u kući imao telegraf

Knjiga Đurđica Agnićeva
Autor Ksaver Šandor Gjalski
Godina: 1886.
Mjesta radnje: Zagreb i selo Pazarinci u Slavonoiji
Poduzetnik Malešević je u Pazarincima, selu u Slavoniji, godine 1886. imao telegraf u kući. Imao je pilanu. Spasio je od bankrota grofa Hanibala kupivši jednu hanibalovu šumu.
Citat
Jedan sat kasnije došao iz Gospića odgovor, da se pristav Smiljanić nalazi teško bolestan u Glechenbergu. Malešević brzojavi u Gleichenberg.
Kraj citata
Od Zagreba se do toga sela u Slavoniji putovalo dva dana:

  1. vlak
  2. presjedanje na drugi vlak
  3. prenoćište
  4. konjska zaprega do skele na Savi
  5. konjska zaprega do Pazarinica
Likove autor stavlja u dvije razine: svjetlost i mrak, jer bez jednog nema drugog, bez drugog nema prvog.
Mrak su osobe koje ogovaraju, ljubomorne su i zavidne, stalno spletkare, izmišljaju, lažu, blate. Svjetlost su Đurđica, Irma, Hanibal.
Đurđica je imala u prvom razredu osnovne škole 90 učenika. Kaže da im nije išla matematika. Da je morala jako puno puta ponoviti i pokazati da su 3 kuglice i još jedna jednako četri kuglice. Drugi predmeti su im bolje išli. Najviše su voljeli kad bi im pričala Andersonove i druge bajke. Bilo je roditelja koji su verbalno napadali Đurđicu što im djecu kažnjava, ili što djeci zadaje zadaće.
Osim vlaka, telegrafa, novina i pilana u knjizi je prisutna jos jedna važna tehnologija, petrolejske lampe s onim kotačićem za podešavanje plamena, koje je imala svaka kuća. Tad je već Rockfeler bio u velikom zamahu s proizvodnjom petroleja. Taj petrolej u Slavoniji je iz Europskih tvornica. Đurđica je svu odjeću sebi sama krojila i šivala, na ruke šivala.
To je ono što sam ja predlagao mojim maturanticama i maturantima da uzmu kroj u moje ucenice i da im baka na zaboravljenoj Singerici sašije to od platna kojeg izaberu. Jer, opet je u modi DIY (do it yourself), samo ovaj put uz pomoć interneta.

Primjedbe