Pitam li se želim li ja to?

Ovo je odlično pitanje!
Da li ja želim završiti fakultet?
Da li ja želim peći najbolju pizzu u gradu?
Da li ja želim biti najbolji stolar u gradu?
Da li ja želim smršaviti?
Da li se ja želim odreći pušenja?
To je polazna točka. Iskren odgovor na to uštedjet će puno vremena koje ode na pokušaje i odustajanje.
Čovjek sebi mora priznati da ne želi, ponoviti sebi to sto puta, napisati pa objesiti na zid. Kad to dobro vizualizira, to da NE ŽELI, onda ide dalje i bavi se promjenom sebe, a to je da sam sebi objasni sve što treba i okrene svoju situaciju u ŽELIM.
Problem je što svaka promjena nije promjena ako se ne odnosi na cjeloživotno razdoblje. Nije promjena ne pušiti 6 mjeseci pa opet pušiti. Nije promjena završiti fakultet a ne učiti dalje. Nije promjena smršaviti i nakon šest mjeseci opet se vratiti prijašnjem životu.
Svaki uspjeh je put, to nije cilj, nego način života do kraja života. Želim li ja to? najprije to treba raspraviti.
Svaka promjena nije sama sebi cilj, nego je kolaterala naših vizualizacija nas u drugačijoj ulozi nego smo sad.
Imaš na primjer 40 godina, 20 godina staža na nekom poslu i vizualiziraš sebe na drugom poslu za kojeg možda treba i fakultet, možda akademija, u redu, odlučiš, napraviš plan i ode u tom pravcu. U glavi će vam biti druge misli, drugi način života, imali ste i investiciju u obrazovanje, ma sve se okrenulo na glavačke prema onome do sada. Želite li to? Želite li biti druga osoba? Jer svodi se na to. Biti ustvari druga osoba, bar u djelu biznisa a to je jako puno sati dnevno. To treba sve dobro dobro vizualizirati, zamisliti kroz emocije, i ako nam stomak kaže da, naprijed, nitko nas ne može zaustaviti.

Primjedbe