Duh jezika, znaš, to je jako jako teško naučiti.
Koja zabluda! Pa to se ne uči, to se stječe praksom, kroz uši i usta, a ne iz knjige i memoriranjem. Ne vrijedi niti da vas netko ispravlja dok razgovarate. Uništili bi razgovor, a opet ne bi naučili. Naš mozak uči jezik samostalno, bez našeg utjecaja. To je jedno. Druga je stvar što kasnije, kad već imate to kao malo djete, učite gramatiku, učite pisati. To su dvije različite stvari. Znati jezik kao domorodac i biti pismen kao profesor engleskog su dvije različite stvari. Prvo je stečevina, a drugo je učenje.
Da bi došao do stečevine, moraš krenuti u slušanje i razgovor. Nakon toga trebaš učiti pismenost ako želiš biti pismen, trebaš čitati.
Sve škole u svijetu rade obrnuto. Uče nas pismenosti u stranom jeziku, a mi s tim nikad nećemo razumjeti niti govoriti. Škole naprosto preskaču taj dio "stečevina", da naš mozak stekne pretpozicije za pismenost, slušanjem i govorom stranog jezika, koliko nam god vremena za to trebalo. Profesorice bi se tu osjećale bespotrebne, a možda bi i bile. Svi koji odlično razumiju i govore engleski kažu da su naučili gledanjem filmova bez titlova.
Danas kad imamo kazetofone u mobitelima a mobitele uvijek sa sobom, kad imamo toliko izvornih govornika na internetu, tko nam brani biti sam svoj učitelj slušanjem izvornih govornika i prepuštanje mozgu da učini sve ostalo.
Koja zabluda! Pa to se ne uči, to se stječe praksom, kroz uši i usta, a ne iz knjige i memoriranjem. Ne vrijedi niti da vas netko ispravlja dok razgovarate. Uništili bi razgovor, a opet ne bi naučili. Naš mozak uči jezik samostalno, bez našeg utjecaja. To je jedno. Druga je stvar što kasnije, kad već imate to kao malo djete, učite gramatiku, učite pisati. To su dvije različite stvari. Znati jezik kao domorodac i biti pismen kao profesor engleskog su dvije različite stvari. Prvo je stečevina, a drugo je učenje.
Da bi došao do stečevine, moraš krenuti u slušanje i razgovor. Nakon toga trebaš učiti pismenost ako želiš biti pismen, trebaš čitati.
Sve škole u svijetu rade obrnuto. Uče nas pismenosti u stranom jeziku, a mi s tim nikad nećemo razumjeti niti govoriti. Škole naprosto preskaču taj dio "stečevina", da naš mozak stekne pretpozicije za pismenost, slušanjem i govorom stranog jezika, koliko nam god vremena za to trebalo. Profesorice bi se tu osjećale bespotrebne, a možda bi i bile. Svi koji odlično razumiju i govore engleski kažu da su naučili gledanjem filmova bez titlova.
Danas kad imamo kazetofone u mobitelima a mobitele uvijek sa sobom, kad imamo toliko izvornih govornika na internetu, tko nam brani biti sam svoj učitelj slušanjem izvornih govornika i prepuštanje mozgu da učini sve ostalo.
Primjedbe
Objavi komentar