Koje su naše odluke jake, pogođene? One koje su vrh trokuta. Pod trokutom mislim na široku osnovicu na kojoj leži pa se sve više i više sužava do točke na vrhu i u toj točki je naša odluka, naše vrijeme sad. Taj trokut vidi naša podsvjest. Od svih fakulteta na koje sam mogao poći, ja sam dospio na elektrotehniku. Zašto? Zato što mi je matematika ipak davala najveći "flow". Ja to sad znam. Meni je i čitanje bilo "flow", ali ono je bilo pasivnije od matematike u kojoj sam ja bio glavni junak i radio. U knjigama je to bio netko drugi, pa je tu samo radila moja mašta, pasivno, pratila je tuđu priču.
Podsvjest je dakle vidjela trokut u kojem je bazna najšira stranica matematika. Temelji su bili matematika. I tako kod svih odluka u životu.
Da sam ja slučajno želio medicinu iz nekih razloga, lakšeg zapošljavanja, bolje plaće i tko zna što sve ne, grdno bih pogriješio. Tu za mene ne bi bilo "flow-a".
Svakom će njegova podsvjest slati poruke, ali ih mi nekad namjerno nečujemo jer nam taj drugi glas zvuči privlačnije, ta naša želja. Možda je želja svjetla pozornice, kristalni lusteri, reflektori a podsvjest šapće postolar, postolar, usamljen među cipelama, zatvoren u malom prostoru po cijeli dan.
I želja pobjedi. E da, želja nije vrh trokuta, ili bolje reći, želja je izvrnuti trokut koji dubi na vrhu a ona osnovica je gore pa je to gore naša želja koja nema ama baš nikakav oslonac. Ali vlasnik želje ne zna to.
Kod mene nije bilo želja, to je moja sreća, a posao mi se ne razlikuje puno od posla postolara. Jedno nam je sigurno zajedničko. "Flow".
Podsvjest je dakle vidjela trokut u kojem je bazna najšira stranica matematika. Temelji su bili matematika. I tako kod svih odluka u životu.
Da sam ja slučajno želio medicinu iz nekih razloga, lakšeg zapošljavanja, bolje plaće i tko zna što sve ne, grdno bih pogriješio. Tu za mene ne bi bilo "flow-a".
Svakom će njegova podsvjest slati poruke, ali ih mi nekad namjerno nečujemo jer nam taj drugi glas zvuči privlačnije, ta naša želja. Možda je želja svjetla pozornice, kristalni lusteri, reflektori a podsvjest šapće postolar, postolar, usamljen među cipelama, zatvoren u malom prostoru po cijeli dan.
I želja pobjedi. E da, želja nije vrh trokuta, ili bolje reći, želja je izvrnuti trokut koji dubi na vrhu a ona osnovica je gore pa je to gore naša želja koja nema ama baš nikakav oslonac. Ali vlasnik želje ne zna to.
Kod mene nije bilo želja, to je moja sreća, a posao mi se ne razlikuje puno od posla postolara. Jedno nam je sigurno zajedničko. "Flow".
Primjedbe
Objavi komentar