Ove godine sam otkrio da mi je trbuh poveći, 97 kg, visina 182, što baš nije pogodno za zgibove koje sam htio ostvariti. Prepolovio sam hranu i otkrio da sam i s tom polovicom sit kao i prije, samo je nestalo pritiska iznutra. P prvih nekoliko dana išao je cijeli kilogram dnevno dolje i došao sam na 94 kg. Nestalo je pritiska poslije jela i cilj mi je bio ostvaren. Krajnji moj cilj je bio kilaza 89 kg, samo da pocinje s 8 a ne s 9. I to se dogodilo ovih dana. nakon početnog velikog uspjeha, moja težina je stala na 93 i ni makac. Sedam osam mjeseci 93 kg, nakon prvog tjedna kad sam izgubio cijela 4 kg.
Zašto tako nagli pad, pa naglo zaustavljanje pada i dugo dugo stajanje na istoj kilaži, da bi opet sad u zadnjih nekoliko dana s 93 kg pao na 89 i vjerujem sad da bi tu mogao ostati, to je bio cilj.
Objašnjenje sam našao u jednom članku u novinama i ono glasi ovako. Milijune godina ljudi su morali otrpjeti duge periode gladi. Organizam bi zato uzeo kad ima, a ne bi pustao kad nema. Čuvao je postojeću kilažu i u gladi dok je god mogao. Kako? Tako što bi iz svega što bi čovjek unio u sebe izvukao maksimum sastojaka koji mu trebaju da zadrži kilažu koliko je god moguće duže. Jasno i to ima svoj vijek trajanja pa ili glad prođe ili ta obrana naglo prestane i čovjekova se težina sunovrati. Sve je to po onom grafu u obliku hokej palice. Dugo dugo se ništa ne vidi, a kad se vidi prag je prijeđen, obrana je popustila. Ja sam sve vrijeme jeo pola, početni rezultati ogromni, a onda stop da bi nakon toliko mjeseci iznenada pao za još 4 kg, a da ništa nisam mjenjao.
Nemam iskustva s dijetama, niti je ovo bila djeta, nego samo moja životna dob i moje otkriće "tople vode" da mi sad više ne treba jesti kao do sad.
Možda su ljudi koji provode razne djete nestrpljivi kad dođe do zastoja odustaju ili mjenjaju. Ali ono najvažnije kod svake promjene koju čovjek provodi u svom životu je razlog zašto je provodi. Ja sam ovu promjenu započeo da mogu učiniti 6 zgibova dnevno, i eto ostvarilo se, mogu učiniti zgibove.
Siguran sam kad bi na kutijama cigareta bila slika čovjeka koji igra tenis, nogomet ili košarku, ili čini zgibove, da imala veći učinak nego slika bolesti. Zdravi ljudi misle da bolest njih neće, a mnogi i kad se razbole nastave s pušenjem. Naviku se ne može ukloniti, ugravirana je u donji dio mozga, pa se jedino preko te navike može ugravirati nova navika. Ako je prva navika povezana s uživanjem, opuštanjem, onda i ta druga treba biti uživanje i opuštanje. Ako čovjek u igranju tenisa otkrije veće uživanje i opuštanje od cigarete, odbacit će cigaretu i igrati tenis.
Zašto tako nagli pad, pa naglo zaustavljanje pada i dugo dugo stajanje na istoj kilaži, da bi opet sad u zadnjih nekoliko dana s 93 kg pao na 89 i vjerujem sad da bi tu mogao ostati, to je bio cilj.
Objašnjenje sam našao u jednom članku u novinama i ono glasi ovako. Milijune godina ljudi su morali otrpjeti duge periode gladi. Organizam bi zato uzeo kad ima, a ne bi pustao kad nema. Čuvao je postojeću kilažu i u gladi dok je god mogao. Kako? Tako što bi iz svega što bi čovjek unio u sebe izvukao maksimum sastojaka koji mu trebaju da zadrži kilažu koliko je god moguće duže. Jasno i to ima svoj vijek trajanja pa ili glad prođe ili ta obrana naglo prestane i čovjekova se težina sunovrati. Sve je to po onom grafu u obliku hokej palice. Dugo dugo se ništa ne vidi, a kad se vidi prag je prijeđen, obrana je popustila. Ja sam sve vrijeme jeo pola, početni rezultati ogromni, a onda stop da bi nakon toliko mjeseci iznenada pao za još 4 kg, a da ništa nisam mjenjao.
Nemam iskustva s dijetama, niti je ovo bila djeta, nego samo moja životna dob i moje otkriće "tople vode" da mi sad više ne treba jesti kao do sad.
Možda su ljudi koji provode razne djete nestrpljivi kad dođe do zastoja odustaju ili mjenjaju. Ali ono najvažnije kod svake promjene koju čovjek provodi u svom životu je razlog zašto je provodi. Ja sam ovu promjenu započeo da mogu učiniti 6 zgibova dnevno, i eto ostvarilo se, mogu učiniti zgibove.
Siguran sam kad bi na kutijama cigareta bila slika čovjeka koji igra tenis, nogomet ili košarku, ili čini zgibove, da imala veći učinak nego slika bolesti. Zdravi ljudi misle da bolest njih neće, a mnogi i kad se razbole nastave s pušenjem. Naviku se ne može ukloniti, ugravirana je u donji dio mozga, pa se jedino preko te navike može ugravirati nova navika. Ako je prva navika povezana s uživanjem, opuštanjem, onda i ta druga treba biti uživanje i opuštanje. Ako čovjek u igranju tenisa otkrije veće uživanje i opuštanje od cigarete, odbacit će cigaretu i igrati tenis.
Primjedbe
Objavi komentar