Želja. Pokreće nas želja. Želja nije ako kažemo želim biti sretan, želim biti bogat, želim uspjeti u životu. Ne. To nisu želje. To je filozofiranje. Želja je kad želimo sladoled dok hodamo s noge na nogu ugodne večeri kao što je ova večeras na primjer. Ili želimo pročitati Rat i mir, pa odemo u knjižnicu i posudimo tu knjigu. Želja je nešto najkonretnije moguće, u našoj glavi jasno vidljivo.
Jučer je na primjer moja želja bila početi pisati knjigu na engleskom o tome kako sam u dvije godine postao samopouzdani komunikator na engleskom jeziku, i završiti pisanje za mjesec dana i ponuditi je preko Amazon.com. I počeo sam. Vjerujem da ću tu želju u potpunosti ostvariti.
Želim. Vjerujem. I koja je treća i najvažnija riječ u potrebnom skupu koji nas pokreće i pogoni do cilja? Emocije. Emocije su podloga želje i vjerovanja da ću tu želju ostvariti, točno znam kako, vidim to. Od emocija sve počinje, s njima traje, i s njima slavi ostvarenje cilja.
Kako su to emocije mene dovele do želje da napišem knjigu, da vjerujem da ću je napisati i sad samnom pišu tu knjigu?
Ovako.
Cijeli život pišem. Volim pisati. To je dakle emocija, emocija voljeti pisati. Pisao sam dnevnik od kad znam za sebe. Život je donosio teme, ja se za neke hvatao pisanjem. tako sam zadnje dvije godine učio engleski slušanjem i jednostavno sam oduševljen s mojim postignućem na tom polju, da se javila želja da o tome napišem knjigu. Zašto baš za mjesec dana, jer sam to čuo da je učinio autor bloga kojeg pratim, Sean, on će napisati tri knjige u mjesec dana na svom materinjem, pa mogu i ja jednu na njegovom materinjem. Na forumu sam pročitao kako su mnogi odustali jer ne napreduju. Pitao sam se kako oni ne napreduju a ja napredujem. I tako, puno toga sam otkrio o učenju u te dvije godine i želim to podjeliti. Pišući po forumima zadnjih nekoliko dana sam vidio da mi i pisanje dobro ide i tako sve skupa dnevno što ulazi u moju glavu, završi u podsvjesti, pa iz podsvjesti izroni odjednom ta želja, uz nju odmah i vjerovanje da ću je ostvariti i sve upakirano u veselje, emociju.
Ponovit ću. Svi imamo emocije. Nešto volimo više nešto manje. Uz ostale događaje i informacije, sve to ide u podsvjest. I onda nam podsvjest iznenada izbaci želju, vjerovanje da to možemo i klik, to je kao prekidač, krećeš u posao.
Godine 1937. Napoleon Hill je napisao možda i najčitaniju motivacijsku knjigu o uspjehu: Think and grow rich i napisao je ovo što sam ja napisao gore. To su njegove riječi koje sam ja prelio u svoje životno iskustvo i evo vama tako potvrđujem njegove riječi potpuno točne za moj život. Knjigu preporučujem, Kindle format košta tek 0,49$ a možda je ima na internetu i besplatno u PDF formatu, pa taj PDF na internetu konvertirajte u .mobi format i stavite na Kindle i uživajte u čitanju kao što ja upravo činim.
Možemo mi posao izabrati razumom, ono što se traži, ali pitanje je hoće li se nama taj posao kasnije iz dana u dan sviđati. Emocije su u našim životima zakon, izgleda, i one nas na kraju uvijek vode.
Jučer je na primjer moja želja bila početi pisati knjigu na engleskom o tome kako sam u dvije godine postao samopouzdani komunikator na engleskom jeziku, i završiti pisanje za mjesec dana i ponuditi je preko Amazon.com. I počeo sam. Vjerujem da ću tu želju u potpunosti ostvariti.
Želim. Vjerujem. I koja je treća i najvažnija riječ u potrebnom skupu koji nas pokreće i pogoni do cilja? Emocije. Emocije su podloga želje i vjerovanja da ću tu želju ostvariti, točno znam kako, vidim to. Od emocija sve počinje, s njima traje, i s njima slavi ostvarenje cilja.
Kako su to emocije mene dovele do želje da napišem knjigu, da vjerujem da ću je napisati i sad samnom pišu tu knjigu?
Ovako.
Cijeli život pišem. Volim pisati. To je dakle emocija, emocija voljeti pisati. Pisao sam dnevnik od kad znam za sebe. Život je donosio teme, ja se za neke hvatao pisanjem. tako sam zadnje dvije godine učio engleski slušanjem i jednostavno sam oduševljen s mojim postignućem na tom polju, da se javila želja da o tome napišem knjigu. Zašto baš za mjesec dana, jer sam to čuo da je učinio autor bloga kojeg pratim, Sean, on će napisati tri knjige u mjesec dana na svom materinjem, pa mogu i ja jednu na njegovom materinjem. Na forumu sam pročitao kako su mnogi odustali jer ne napreduju. Pitao sam se kako oni ne napreduju a ja napredujem. I tako, puno toga sam otkrio o učenju u te dvije godine i želim to podjeliti. Pišući po forumima zadnjih nekoliko dana sam vidio da mi i pisanje dobro ide i tako sve skupa dnevno što ulazi u moju glavu, završi u podsvjesti, pa iz podsvjesti izroni odjednom ta želja, uz nju odmah i vjerovanje da ću je ostvariti i sve upakirano u veselje, emociju.
Ponovit ću. Svi imamo emocije. Nešto volimo više nešto manje. Uz ostale događaje i informacije, sve to ide u podsvjest. I onda nam podsvjest iznenada izbaci želju, vjerovanje da to možemo i klik, to je kao prekidač, krećeš u posao.
Godine 1937. Napoleon Hill je napisao možda i najčitaniju motivacijsku knjigu o uspjehu: Think and grow rich i napisao je ovo što sam ja napisao gore. To su njegove riječi koje sam ja prelio u svoje životno iskustvo i evo vama tako potvrđujem njegove riječi potpuno točne za moj život. Knjigu preporučujem, Kindle format košta tek 0,49$ a možda je ima na internetu i besplatno u PDF formatu, pa taj PDF na internetu konvertirajte u .mobi format i stavite na Kindle i uživajte u čitanju kao što ja upravo činim.
Možemo mi posao izabrati razumom, ono što se traži, ali pitanje je hoće li se nama taj posao kasnije iz dana u dan sviđati. Emocije su u našim životima zakon, izgleda, i one nas na kraju uvijek vode.
Primjedbe
Objavi komentar