Ovo sam napisao 19. rujna 2013. na Facebooku:
Košarkaši nas podsjećaju na ograničenu moć novca. Jer da je novac uvjet, bogate bi zemlje uvijek bile prve, druge, trece. Da je novac uvjet, bogatim drzavama ne bi trebali strani inzenjeri, liječnici jer bi one s novcem izbacile iz sveucilista inzenjera koliko im treba. Ali tako to ne ide kad su ljudi u pitanju.
Ako covjek zeli biti psiholog, nema tog novca koji ce ga pridobiti da bude stomatolog.
Ista je stvar i s fondovima i ulaganjima u poduzetnike. Sve se fino složi, ispune se formulari, napišu planovi, završe škole i usluga, proizvod se stave na prodaju .... i sto sad? Kupci? Gdje su? Kako do kupaca? Ma sve se to učilo ali u praksi ne ide po knjigama.
Zato predlažem ovaj test. Neka budući poduzetnici kupe ili uzmu u prvoj trgovini bilo što, što žele, i neka to pokušaju prodati bilo kome odmah. Gumu žvakaću, krafnu, automobil, jahtu, kuću... Ono kao skrivena kamera. Ako uspiju imaju pljesak i otkrivanje kamere.
Neka pokušaju raditi u ljudskim resursima, neka pokušaju voditi knjigovodstvo neko vrijeme, neka oforme tim za mobilnost i vode projekt, neka idu s projektima na svijetlo dana pred ljude, neka očiste nečije prostorije, neka prežive dan bez kune u džepu... ali ono glavno ne znam kako testirati, a to je platiti račune, platiti zaposlene, ostvariti potrebni prihod... i uz to još žarko voljeti svoj poziv a za njega imati najmanje vremena, a sve ovo gore nabrojeno otkriti da ne podnosiš i da nisi tako zamišljao svoje poduzetništvo. Pa ti si samo želio programirati, dizajnirati i pokazati svijetu kako si izvrstan u tome. Kad ono, sasvim neki drugi poslovi, koje ne podnosiš.
Zato zaboravimo novac, napravimo nešto s onim što imamo, pa prodajmo, možda nam se taj novac najviše svidi.
Košarkaši nas podsjećaju na ograničenu moć novca. Jer da je novac uvjet, bogate bi zemlje uvijek bile prve, druge, trece. Da je novac uvjet, bogatim drzavama ne bi trebali strani inzenjeri, liječnici jer bi one s novcem izbacile iz sveucilista inzenjera koliko im treba. Ali tako to ne ide kad su ljudi u pitanju.
Ako covjek zeli biti psiholog, nema tog novca koji ce ga pridobiti da bude stomatolog.
Ista je stvar i s fondovima i ulaganjima u poduzetnike. Sve se fino složi, ispune se formulari, napišu planovi, završe škole i usluga, proizvod se stave na prodaju .... i sto sad? Kupci? Gdje su? Kako do kupaca? Ma sve se to učilo ali u praksi ne ide po knjigama.
Zato predlažem ovaj test. Neka budući poduzetnici kupe ili uzmu u prvoj trgovini bilo što, što žele, i neka to pokušaju prodati bilo kome odmah. Gumu žvakaću, krafnu, automobil, jahtu, kuću... Ono kao skrivena kamera. Ako uspiju imaju pljesak i otkrivanje kamere.
Neka pokušaju raditi u ljudskim resursima, neka pokušaju voditi knjigovodstvo neko vrijeme, neka oforme tim za mobilnost i vode projekt, neka idu s projektima na svijetlo dana pred ljude, neka očiste nečije prostorije, neka prežive dan bez kune u džepu... ali ono glavno ne znam kako testirati, a to je platiti račune, platiti zaposlene, ostvariti potrebni prihod... i uz to još žarko voljeti svoj poziv a za njega imati najmanje vremena, a sve ovo gore nabrojeno otkriti da ne podnosiš i da nisi tako zamišljao svoje poduzetništvo. Pa ti si samo želio programirati, dizajnirati i pokazati svijetu kako si izvrstan u tome. Kad ono, sasvim neki drugi poslovi, koje ne podnosiš.
Zato zaboravimo novac, napravimo nešto s onim što imamo, pa prodajmo, možda nam se taj novac najviše svidi.
Primjedbe
Objavi komentar