Stanja fokusiranosti su naša imovina, možda i najbolja ikad, možda i jedina prava imovina koju imamo. Pokušajte razmišljati o svojim stanjima fokusiranosti. Evo i ja pokušavam i vidim sljedeće: mozak je odjednom uzeo sve u svoje ruke i 100% te fokusiranosti radi on, ne ja. Ono što ću napraviti u tom fokusu bit će nešto dobro, ali ne unaprijed od mene isplanirano. Ako ja to nisam tako zamislio, onda tko je to napravio. Moja podsvijest. Uletjela je u moju svijest i preuzela stvar u svoje ruke i odradila posao genijalno. Mi se umaramo samo kad nam radi svijest i kad s njom pokušavamo nešto najbolje moguće napraviti. Ali kad nam radi podsvijest mi se ne umaramo, to je kao da netko nama kaže odspavaj dok ja to napravim.
Dokaz da se ne zamaramo kad radi podsvijest je san. Spavamo a podsvijest oživi u našim snovima. Nakon spavanja smo čili i odmorni iako je cijelo vrijeme podsvijest i te kako radila.
Isto je u šetnji, u radu u vrtu, svim automatskim poslovima kod kojih ne mislimo na ono što radimo, a podsvijest tada kao klatno se ljulja i vrti svoje priče kojih se nećemo sjetiti, ako odmah ne zapišemo, baš kao da sanjamo.
Ako se mi na ništa ne fokusiramo, ako na poslu koristimo samo svijest, onda mu gubimo jako puno, gubimo to naše drugo ja, podsvijest koja bi napravila nešto dobro, čak inovativno.
Svaki moj post je primjer gdje ja počnem prvu rečenicu, a sve ostalo napiše podsvijest. Tako je u svemu što radim. To me često prevari i odvede duboko u noć, pa sam sutradan nefokusiran, što znači da je san nešto jako jako važno i moramo voditi o tome računa da se naspavamo. A onda nije isto kad spavamo. Nastojim ako je ikako moguće leći prije ponoći, makar to bilo i pet minuta. Rijetko, ali imam to na umu i zalažem se za to.
Dokaz da se ne zamaramo kad radi podsvijest je san. Spavamo a podsvijest oživi u našim snovima. Nakon spavanja smo čili i odmorni iako je cijelo vrijeme podsvijest i te kako radila.
Isto je u šetnji, u radu u vrtu, svim automatskim poslovima kod kojih ne mislimo na ono što radimo, a podsvijest tada kao klatno se ljulja i vrti svoje priče kojih se nećemo sjetiti, ako odmah ne zapišemo, baš kao da sanjamo.
Ako se mi na ništa ne fokusiramo, ako na poslu koristimo samo svijest, onda mu gubimo jako puno, gubimo to naše drugo ja, podsvijest koja bi napravila nešto dobro, čak inovativno.
Svaki moj post je primjer gdje ja počnem prvu rečenicu, a sve ostalo napiše podsvijest. Tako je u svemu što radim. To me često prevari i odvede duboko u noć, pa sam sutradan nefokusiran, što znači da je san nešto jako jako važno i moramo voditi o tome računa da se naspavamo. A onda nije isto kad spavamo. Nastojim ako je ikako moguće leći prije ponoći, makar to bilo i pet minuta. Rijetko, ali imam to na umu i zalažem se za to.
Primjedbe
Objavi komentar