Kako pišem knjige 1. dio

Danas mi je pisanje automatizam. Tipkanje na tipkovnici mi je automatizam. Tipkam s dva do 4 prsta tako brzo da jedva i vidim tipke. Ali ono važnije od same brzine tipkanja je posebna odvojenost onoga što tipkam i tipkanja. Radim dva posla. Jedan je automatski, tipkanje, što mi ne uzima kao takvo energiju, a drugi je fokus na temu koju pišem i koji ima moje misli 100%.

Prije 27 godina sam prvi put stavio ruke na normalnu tipkovnicu, a prije 37 sam kupio prvo računalo - Casio veličine današnjeg mobitela s Basic-om. Imao je jednoredni prikaz teksta, a sva ostala površina su bile sitne tipke. Jednom rukom držim "mobitel" a drugom tipkam kod. Bila mi je to zabava na oceanima.

Ali vratimo se pisanju moje prve knjige. Bila je to knjiga WordPerfect, jer sam moju Školu počeo s ponudom tečajeva WordPerfect 5,1 za DOS.

Da mi drugi tipka, ja diktiram, nije dolazilo u obzir jer sam do tad uvijek bio spojen glava-ruka(olovka), pa sad to odvojiti mi je naprosto bilo nemoguće. Morala je moja ruka biti transfer misli-ekran.

Odmah mi se javila ideja kako ću riješiti problem. Prva knjiga će biti samo naredbe koje izvodimo na satu. Nema nikakvih slika ekrana, nema objašnjavanja, samo 1. Odaberi naredbu CTRL+10..., 2. Odaberi naredbu ... Učenici će vidjeti što se događa nakon te naredbe i tako će učiti. Ne trebam pisati: Novi dokument otvarate naredbom ....., nego samo 1. Odaberite naredbu ...

Učenici su na satovima samo radili i nije bilo vremena za sve zapisati, i moj cilj je bio da im ja napišem naredbe svih vježbi i da mogu kod kuće vježbati, ponavljati, i dodati tim naredbama svoje natuknice.

Tako je moja prva knjiga imala desetak stranica A4, a kad se to stavi na format B5, povećaju slova, poveća prored i razmak između odlomaka, te rubnici da ljudi mogu komotno staviti palac dok čitaju, ispadne 3 puta više. Prve su knjige bile besplatne, samo za polaznike.

Tih deset listova A4 sam nekako i sam uspio istipkati. Kasnije sam diktirao. Ne znam ni sam kad sam počeo tipkati nesvjesno, brzo, automatski. U ovom milenijumu sam pisao i jednu knjigu jedno poslije podne. To su bili ustvari malo duži postovi. Onda mi je Amazon dao uslugu knjige svih mojih označavanja po knjigama koje sam kupio, pa je to knjiga samo na klik. Pošto pišem kolumnu od prvih dana weba kod nas, a kasnije se to naziva blog, izbacio sam na Lulu.com jednu knjigu mojih postova od 2010-2016. Izdat ću u knjizi i prethodne postove, i ove koje sad pišem.

Kasnije su tim prvim naredbama došle slike ekrana, naslovi, podnaslovi, rečenica ispred rečenica iza, i eto knjige.

Prva moja knjiga koja se dotakla biznisa bila je Internet marketing. Tad su još bili AltaVista i Yahoo glavni, a Google se tek pojavio i jedva da ga i spominjem u knjizi.

Debljina mojih knjiga prati gausovu krivulju. Počeo sam s tankim knjigama, pa sve debljim i debljim, Excel 5 najdeblja, i nakon nje nizbrdo prema najtanjim do tih za jedno poslijepodne. Bile bi i one prve knjige za jedno poslijepodne, da sam znao brzo tipkati kao danas.

Nisam znao za umor, ali tijelo je tijelo, i kod pisanja Excel 5 zadesila me upala pluća. nakon oporavka sam uveo u svoj život jutarnju tjelovježbu. Dođe vrijeme kad ne možete samo od svog tijela uzimati, morate u njega i ulagati da bi duže trajalo.

Inspiraciju za ovaj post sam dobio nakon gledanja videa kako Sean McCabe piše tri knjige u mjesec dana.

Knjige sam pisao u WordPerfectu, Wordu, a zadnjih godina u Google Documents Wordu.

Primjedbe