Kako me je vodila intuicija

Na prvoj godini FESB-a svi smjerovi su zajedno. Na drugoj godini biramo smjer i ja sam odabrao elektroniku, a ne energetiku ili strojarstvo. Zašto? To mi se usjeklo u sjećanje. Olovka. Olovka je trenutno prevladala. Drugi smjerovi koriste ravnala, trokute, kutomjere, daske za crtanje i redis pera, a elektronika samo olovku. Nije mi se crtalo, nikako, s tom teškom opremom, precizno. Puno mi je bilo draže skicirati elektroničke sklopove, a prije toga malo računati. Sve s olovkom. Kad su došle vježbe i kad je trebalo lemiti i mjeriti, više sam izostao nego bio prisutan.
Znači, i hardver me je zanimao samo do razine proračuna i skice.
Tako me je karijera dovela do vlastite privatne škole, s računalom umjesto olovke, a umjesto skica elektroničkih sklopova, pisao sam obrazovne programe, knjige i programski kod.

Cijeli naš život je "Lean život", kao ona knjiga "Lean startup". Englesku riječ "lean" sebi sam najslikovitije objasnio s metaforom "kormilo broda". Naše iznutra, i ono izvana, vodi nas od izvora do ušća, kao kormilo broda. Kormilo gura i rijeka i brodar, vanjske sile i unutrašnje.

Ako je tako, onda nije sve u genetici, fiziologiji, nasljedstvu, nego je bar toliko, ako ne i više i u vanjskom utjecaju. A izvana je puno toga, roditelji, škole, internet, dvorište, društvo. Sve zajedno tek podloga za naše odluke, na tisuće odluka dnevno, i sve su naše, makar ne znamo točno od kud su došle.

U odličnoj knjizi o sreći, autorica je otkrila da najviše što možemo nasljediti sreće je 50%, a čak 40% možemo sami doprinijeti. Kako god okrenemo, bez vlastitog učešća sretni nećemo biti.

Primjedbe