Buldožer za administraciju

Facebook me podsjeća da sam 2013. napisao ovo:

Ma moj posao je razmisljati o volji za radom, ucenjem. Tako sam danas razmisljao o sudcu koji ulazi u ured a papira od poda do stropa, broja mu se ne zna. Kako se osjeca taj sudac? Recimo da je oran napasti brdo papira. Uzima slucaj iz te hrpe, otvara i mora zvati Peru.... zove Peru al' Pero nije u uredu. Zove Janka, pa Vlatku... nitko se ne javlja. Kako se sad osjeca taj sudac? Oran, veseo i čil nastavlja. Al' sad vidi opasku da se čeka novi Pravilnik....

Sve to mu se dešava u jednoj fascikli na prvom listu. A takvih fascikli ga čeka od poda do stropa.
Da skratim. Njegova motivacija je tu vrlo niska i čovjek nije oran za rad. Imati ispred sebe posla za 100 života je demotivirajuće, radio ne radio isto je.
Čovjek koji kopao kanale lopatom je dobio mali buldožer. Uživa u poslu. Zagrabi odjednom ko' nekad sa 100 lopata. Motiviran je. Vidi se jako dobro što učini u 8 sati.
I sad ono glavno radi čega ovo pišem: zašto ljudi nisu izmislili buldožer za administraciju? Ja sam izmislio Školu za administraciju, ali kao i da nisam. Zašto? Zašto su učenjaci okrenuli leđa administraciji? Zašto nema E=mc2 u administraciji? Zašto nema institut za administraciju? Za koga je to izmišljeno računalo? Ako je nepotrebni trošak glavni zagađivač atmosfere s CO2, onda je to sigurno administracija. Zasto?

Primjedbe