Zaposlenik-kupac nije isto što i kokoš-jaje. Zna se tko je prije, a tko poslije. Najprije se pojavio zaposlenik i napravio nešto za prodaju. Onda se pojavio kupac. Ne znam sad od kud marketingu ikad ideja da je kupac kralj, osim da mu je to tek jedna od laži. Možda i najveća do sad.
Evo zašto je zaposlenik danas kralj:
- poslodavcu je danas teže nego ikad naći, a pogotovo zadržati kralja-zaposlenika,
- kralj-zaposlenik danas masovno odlazi u slobodnjake, i ne može ga u tome omesti nikakva plaća,
- korporacija može doći do kralja-zaposlenika na dva načina ili da kupi njegovu inovaciju za milijarde dolara, ili kao vanjskog zaposlenika na posebno zahtjevnom i inovativnom poslu.
- kapitala je 10x više od godišnjeg BND Zemlje i taj kapital traži zaposlenika-kralja, jer više ne može rasti samo preko green field investicija. Kapital je ovisan o čovjeku-inovatoru (kralju-zaposleniku), što nikad do sad nije bio.
Nisu svi automatski kraljevi-zaposlenici. To su entuzijasti koji vole puno učiti, puno čitati knjige i puno inovirati i kreirati. Takvi su odmah već u osnovnoj kraljevi-zaposlenici preko natjecanja.
Naravno, ne možemo ljudima prodavati potkove, a konjima cipele, ali to ne znači da kupca treba pridobiti parolama da je kralj.
OdgovoriIzbrišiAko kupca neće žuljati naša cipela, i to ne znači da je kupac kralj. Prije će to značiti da mi znamo napraviti cipelu koja ne žulja.
Osim toga, laskati kupcu da je kralj, znači laskati samome sebi, jer svi smo kupci.
I za kraj, da li je Tolstoj ikad rekao da je kupac njegove knjige kralj? Nisam čuo. Ali sam čuo puno kupaca koji su za Tolstoja rekli da je kralj.