Poslodavci će teško zadržati zaposlenike

Marina (link) radi kreativan i inovativan posao na daljinu. I Ja (link) također. Radim što mi se radi i koliko mi se radi. Prva stvar koju napravim u jutro je znatiželjno pogledam što se nastavilo događati dok sam spavao. Onda 10-15 km šetnja s kavama, novinama, druženjem, čitanjem, i podizanjem na vratilu na uličnim spravama. Kad se vratim sjednem za računalo i nestanem 8 do 10 sati.

Nikad biznis nije spominjao emocije, a danas su one najvažnije. Nema emocija bez kreacije i inovativnosti u otvorenom okruženju u koje može svatko doći i raditi. Ali tu se dešava nešto neobično. Iako to otvoreno okruženje uvijek bira pobjednika, iako je konkurencija ogromna, jednako sam zadovoljan kad me se izabere kao najbolji odgovor i kad me se ne izabere. Kad dobijem poene i kad ih ne dobijem ili čak izgubim. Jednako sam zadovoljan kad kupe moj tečaj i kad ne kupe, kad sam najprodavaniji i kad sam na začelju. Zašto je to tako? To je zato što radim najbolje što mogu, znam i umijem, što sam zadovoljan svakim mojim danom i što stalno učim od okruženja.

Potpuno razumijem Saru Kolar koja je ostala bez medalje. Ona se osjeća na svom poslu kao Marina i ja na svojim poslovima. Jednako je sretna s četvrtim mjestom kao što je bila i kad je osvojila medalju. Zašto? Zato što je dala sve od sebe što je mogla, umjela i znala, ona i njena ekipa a za uzvrat mnogo naučila i još nagrađena četvrtim mjesto. Pa zar može biti i bolje od toga? Tako je meni na mom poslu svaki dan, pa kao i Sara, ponekad osvojim i medalju i to zlatnu.

Poslodavci će teško zadržati zaposlenike. Plaća i "sigurnost" neće se moći nositi s emocijama i sigurnošću. Sigurnost je kad smo zadovoljni sa svojim danom i sa sobom i kad smo nešto novo naučili. To je danas sigurnost.

Primjedbe