Lako je znati što je za nas dobro a što ne, ako smo nešto probali. Ali tko ima toliko života da tako otkrije što je za njega dobro.
Evo kako sam ja uvijek znao što je za mene dobro. Za mene je jako dobro bilo igrati se kao dijete. Za mene je jako dobro bilo učiti u školi. Najdraži predmet mi je bio matematika. Odlična mi je bila škola gimnazija. Fakultet elektrotehnike i na istom smjer elektronike sam odabrao zato što mi je za isti samo trebala olovka i notes. Ne daske za crtanje. Bili su najvažniji matematika i fizika, opet olovka i notes. U stručnom dijelu sam volio najviše elektroničke sklopove koji su podsjećali na matematičke zadatke, ustvari bili su Booleova algebra. Olovka i notes i skiciraš rješenje. Taj dio bih radio cijeli život da se tako poklopilo. Ono što sljedi me nije puno zanimalo: štampana pločica, marker, sumporna kiselina, bušilica, elementi, lemilica, spoji i vidi da li radi. Poštom sam naručio kit tiristorsko paljenje u automobilu, u RIM (Radio Industrija Minchen) i sve pripremio za serijsku proizvodnju, a onda otišao za bržom zaradom, u Teslu pa na brod.
U Školi E-92 najviše volim pisati blog. Sad vidim zašto. Svaki post doživljavam kao matematički zadatak ili kao elektronički sklop. Kao skica u notesu s onom olovkom s početka ovog teksta. E da, volim čitati i pisao sam dnevnik od kad znam za sebe. Kad bolje razmislim pa cijela je književnost matematika, gdje književnik niže logička rješenja.
Možda je odgovor na pitanje u naslovu ovaj: dobro za tebe je ono što radiš.
Evo kako sam ja uvijek znao što je za mene dobro. Za mene je jako dobro bilo igrati se kao dijete. Za mene je jako dobro bilo učiti u školi. Najdraži predmet mi je bio matematika. Odlična mi je bila škola gimnazija. Fakultet elektrotehnike i na istom smjer elektronike sam odabrao zato što mi je za isti samo trebala olovka i notes. Ne daske za crtanje. Bili su najvažniji matematika i fizika, opet olovka i notes. U stručnom dijelu sam volio najviše elektroničke sklopove koji su podsjećali na matematičke zadatke, ustvari bili su Booleova algebra. Olovka i notes i skiciraš rješenje. Taj dio bih radio cijeli život da se tako poklopilo. Ono što sljedi me nije puno zanimalo: štampana pločica, marker, sumporna kiselina, bušilica, elementi, lemilica, spoji i vidi da li radi. Poštom sam naručio kit tiristorsko paljenje u automobilu, u RIM (Radio Industrija Minchen) i sve pripremio za serijsku proizvodnju, a onda otišao za bržom zaradom, u Teslu pa na brod.
U Školi E-92 najviše volim pisati blog. Sad vidim zašto. Svaki post doživljavam kao matematički zadatak ili kao elektronički sklop. Kao skica u notesu s onom olovkom s početka ovog teksta. E da, volim čitati i pisao sam dnevnik od kad znam za sebe. Kad bolje razmislim pa cijela je književnost matematika, gdje književnik niže logička rješenja.
Možda je odgovor na pitanje u naslovu ovaj: dobro za tebe je ono što radiš.
Primjedbe
Objavi komentar