DIY školovanje

Našao sam moju knjigu iz 1993. godine, MS Word for Windows i pomislio kako joj je mjesto u muzeju Peek & Poke. Javio sam se Davoru Pasariću i u razgovoru sam se sjetio kroz što je prošlo informatičko obrazovanje u zadnja tri decenija.
90-ih PC osvaja razvijeni svijet i mi se uklapamo. U moju školu dolaze odrasli zaposleni ljudi kojima firme plaćaju obuku za rad na PC-u. Pišem i knjige i kupuju se. Učio se uredski paket, Word, Excel, Access, PowerPoint. Trebalo je dobro zapeti mjesec dana.
A onda s novim milenijem dolaze mobiteli, upravljanje dodirom, dolaze Google sa svojim Google Documents, društvene mreže i škole više ne treba. Svima treba email, WhatsUp, Facebook i svi su se tu brzo snašli. Iz te komunikacije do nas su doprle informacije o svemu, pa tako i o obrazovanju, gdje, što, za koju cijenu. Raspršili su nam se interesi po cijelom svijetu, a mi na istom mjestu. Javne škole trebaju dati temelje i dubinu. Firme koje nas zaposle trebaju platiti te industrijske certifikate. Ako pak učimoi sami jer nešto volimo i proaktivni smo na tom polju, onda je to DIY učenje koje prolazi renesansu s besplatnim online izvorima školovanja.

Primjedbe