Strah je univerzalan

Strah je univerzalan, svejedno je što ga potiče, pa tako i strah za djecu i on nema veze s čim se djeca bave, nego ima veze samo s osobom čiji je strah. Za strah nemamo izgovor, danas pored toliko dobrih knjiga, pored psihologa, liječnika, prijatelja, pa i društvenih mreža. Kao i ona beskonačna svemirska energija koja nam dolazi ili ne dolazi preko naše apstrakcije, tako je i strah svemirski i dolazi nam preko naše apstrakcije.

Strah može imati različite razine i liječnici uče o njemu. Čudim se da o strahu ne uče učitelji u psihologiji obrazovanja. Slušao sam taj predmet kod prof. Nazor i ni riječi nije bilo o strahu. Da su ikad išta učili o strahu, učitelji bi drukčije postavili svoju nastavu. Zato sam protiv ocjena na svim razinama. Dati nekome jedinicu, pa taj netko to mora reći roditeljima, pa su sve to vidjela sva djeca i reći će njihovim roditeljima... ne znam ljudi, ali gdje nam je pamet da to činimo stoljećima i još uvijek. Jedinica znači: Ti si glup.

Zamolite nekoga da vam kaže Ti si glup, Ti si glupa. Zamolite. Izvedite taj eksperiment nad sobom. Za cijeli ćete život pamtiti odjek tih riječi u svojoj glavi iako jako dobro znadete da niste glupi i da je to bio eksperiment.

Primjedbe