Zadnjih godina sam tek čitao tekstove i knjige o tome kako ono na što mislimo, privlači u naš život još više toga o čemu mislimo. Ako mislimo o nevoljama, u naš život dolaze sve nove i nove nevolje. I onda su autori knjiga o samo pomoći, ali i školovani psiholozi došli do zaključka: mislimo pozitivno i u naš život će stizati pozitiva.
To me je oduševilo. To mi je imalo smisla, ali nikako nisam mogao zamisliti ljude kojima su misli zalijepljene za loše stvari, da sad samo tako počnu misliti o dobrim stvarima. Nismo mi ljudi kao prekidači u strujnim krugovima. Mi ne možemo samo tako promijeniti fokus. Bila je to pat pozicija za mene. Mislim da je u našem mozgu naša sreća, ali kako je uključiti, kako je aktivirati da zamjeni postojeće loše stanje.
Povezano je to s našim stanjem pesimiste ili optimiste. I kako pesimista može postati optimista jednim klik u mozgu. Nemoguće. I bolje da je nemoguće, nismo prekidači, nismo strojevi.
I onda mi se upali žaruljica (ne mogu ja bez spomena tehnologije :)). Kako sam ja to optimista u životu? Stalno. Kako? kad me boli zub i ja mislim na to kako me boli zub. Kad nemam kupaca i ja mislim na to kako nemam kupaca. I tako redom. Ali, ja odmah nakon loših misli, preskačem na rješenje tog problema. I moje se misli fokusiraju na rješenje. I to je odlično stanje u glavi. Misliti na rješenje. Kako kreirati nastavu u razredu? Kako ljude učiti programirati. Kako? Kako? Kako? I to se sviđa mome mozgu, razmišljati o rješenjima, taj fokus je odličan i donosi rješenja, donosi dobro, donosi pozitivu, donosi rješenja, a to je sretan život, sreća, čaša sreće je puna.
Ako su problemi okidači misli o rješenju, onda bez problema moj mozak ne bi imao što raditi i ta praznina bi mi vjerojatno teško pala i učinila me nesretnim.
Kad bolje razmislim, onda je naš život sazdan samo od problema, koji nas usrećuju ako mislimo o rješavanju istih, ili nas unesrećuju ako samo mislimo o tim problemima kao stanju, ako se jadamo drugima, ako širimo te naše zablokirane misli drugima, pa nam se iste vraćaju kao bumerang, i taj zatvoreni krug ide u spiralu sve više i više problema u našem životu. U pravu su autori koji kažu da negativne misli privlače negativne stvari. Pa kako neće, kad blokiraju našu proaktivnost.
Eto ga. To sam htio podijeliti s vama. Svaki problem osvijetlite u svojoj glavi i onda zaposlite svoj mozak rješavanjem istog, fokus na rješavanje, i bit ćete opet u stanju "flow" ali vezano za pozitivu, koja će donositi pozitivu.
Svi imamo probleme, ali su neki radi tih problema optimisti, a neki su pesimisti. Sad vidimo zašto. Pitanje je samo hoćemo vrtjeti u glavi probleme kao nešto nepromjenjivo, ili ćemo tražiti rješenje. Naš mozak uživa tražiti rješenje, uživa. Zato je učenje najbolji posao na svijetu i svi taj posao radimo svaki dan.
Dakle, mi nećemo učiniti klik u glavi, s loše misli s klik prijeći na dobre misli, ne, nego će loše misli biti okidač, hrana našim dobrim mislima koje se bave rješenjem i traju i traju koliko treba.
To me je oduševilo. To mi je imalo smisla, ali nikako nisam mogao zamisliti ljude kojima su misli zalijepljene za loše stvari, da sad samo tako počnu misliti o dobrim stvarima. Nismo mi ljudi kao prekidači u strujnim krugovima. Mi ne možemo samo tako promijeniti fokus. Bila je to pat pozicija za mene. Mislim da je u našem mozgu naša sreća, ali kako je uključiti, kako je aktivirati da zamjeni postojeće loše stanje.
Povezano je to s našim stanjem pesimiste ili optimiste. I kako pesimista može postati optimista jednim klik u mozgu. Nemoguće. I bolje da je nemoguće, nismo prekidači, nismo strojevi.
I onda mi se upali žaruljica (ne mogu ja bez spomena tehnologije :)). Kako sam ja to optimista u životu? Stalno. Kako? kad me boli zub i ja mislim na to kako me boli zub. Kad nemam kupaca i ja mislim na to kako nemam kupaca. I tako redom. Ali, ja odmah nakon loših misli, preskačem na rješenje tog problema. I moje se misli fokusiraju na rješenje. I to je odlično stanje u glavi. Misliti na rješenje. Kako kreirati nastavu u razredu? Kako ljude učiti programirati. Kako? Kako? Kako? I to se sviđa mome mozgu, razmišljati o rješenjima, taj fokus je odličan i donosi rješenja, donosi dobro, donosi pozitivu, donosi rješenja, a to je sretan život, sreća, čaša sreće je puna.
Ako su problemi okidači misli o rješenju, onda bez problema moj mozak ne bi imao što raditi i ta praznina bi mi vjerojatno teško pala i učinila me nesretnim.
Kad bolje razmislim, onda je naš život sazdan samo od problema, koji nas usrećuju ako mislimo o rješavanju istih, ili nas unesrećuju ako samo mislimo o tim problemima kao stanju, ako se jadamo drugima, ako širimo te naše zablokirane misli drugima, pa nam se iste vraćaju kao bumerang, i taj zatvoreni krug ide u spiralu sve više i više problema u našem životu. U pravu su autori koji kažu da negativne misli privlače negativne stvari. Pa kako neće, kad blokiraju našu proaktivnost.
Eto ga. To sam htio podijeliti s vama. Svaki problem osvijetlite u svojoj glavi i onda zaposlite svoj mozak rješavanjem istog, fokus na rješavanje, i bit ćete opet u stanju "flow" ali vezano za pozitivu, koja će donositi pozitivu.
Svi imamo probleme, ali su neki radi tih problema optimisti, a neki su pesimisti. Sad vidimo zašto. Pitanje je samo hoćemo vrtjeti u glavi probleme kao nešto nepromjenjivo, ili ćemo tražiti rješenje. Naš mozak uživa tražiti rješenje, uživa. Zato je učenje najbolji posao na svijetu i svi taj posao radimo svaki dan.
Dakle, mi nećemo učiniti klik u glavi, s loše misli s klik prijeći na dobre misli, ne, nego će loše misli biti okidač, hrana našim dobrim mislima koje se bave rješenjem i traju i traju koliko treba.
Primjedbe
Objavi komentar