Napisao sam na engleskom ovo:
How would this wrote (told) an English language native? I am Croatian language native, and I wrote this in English.
Pitao sam na stackoverflow.com izvorne govornike, kako bi oni to napisali. Evo kako:
How would a native speaker of English write (or say) this? My native language is Croatian, and I am writing this in English.
Iz ovog sam naučio sljedeće:
Treba se držati jednostavnog redoslijeda subjekt + predikat + objekt. Taj redoslijed je najsigurniji na svim jezicima.
Tko radi + što radi + zašto to radi
Tad ćemo manje griješiti u vremenima, sve će sjesti na svoje mjesto i sugovornik će lakše razumjeti.
Intuitivno ovako razgovaraju ljudi rukama i nogama, kad nemaju zajednički jezik.
Udarit ćemo se u prsi onoliko puta koliko treba dok sugovornik ne shvati da to znači "Ja". Tad ćemo pokazivati prstima "hodanje" ili ćemo na kratko hodati, dok sugovornik ne shvati da to znači "hodam", "idem". I onda ćemo izgovoriti ili napisati ime grada Split. Sugovornik će razumjeti da sam rekao: "Ja idem u Split".
Treba početi s prostim rečenicama i koristiti prošlo, sadašnje i buduće vrijeme. Vremenom, ako svaki dan čitamo, slušamo i pišemo engleski, događat će se promjene u na bolje u svemu:
- izgovoru
- razumijevanju izgovora
- pisanju
Najvažnije u ovoj priči je "svaki dan" bez izuzetka, ma koliko, ali svaki dan. To nije danas problem s mobitelom, u pauzi, u hodu, bilo gdje, možemo pisati, slušati, izgovarati i snimati sebe, čitati knjigu, slušati audio knjigu. Sve po pet minuta ili satima. Važno je u kontinuitetu svaki dan. To vrijedi za svako učenje. Zato je kampanjac bila najgora dijagnoza dok sam ja išao u školu.
Ako mislite da meni učenje dobro ide, onda je to zato što nisam kampanjac.Jer, nikad nisam radio test inteligencije. Ustvari počeo sam i riješio prvi zadatak na primjer, kako glasi sljedeći broj ako su prva tri 2, 4, 6 . .... ja bih veselo upisao 8, ali već u sljedećem pitanju nisam bio veseo i ništa mi pametno nije padalo na pamet i odustao bih. Nikad nisam ni križaljku riješio. nemam volje za to ili nemam inteligencije za to. Ja volim kontekst, priču, iz toga učim i to pamtim.
Sve knjige koje sam pisao i koje pišem su zbirke projekata, a projekti su priče koje nam trebaju u svakodnevnom životu. Proizvodi od nule do finalnog proizvoda.
Slažem se s onima koji kažu da ima više vrsta inteligencije, pa sam siguran da bar jednu od tih ja nemam.
Izgleda da su volja i inteligencija povezani. Imati za nešto volju, znači imati za to i inteligenciju. A volja nam dođe sama od sebe, nema od kud ako ne iz podsvijesti. treba slušati svoju podsvijest.
How would this wrote (told) an English language native? I am Croatian language native, and I wrote this in English.
Pitao sam na stackoverflow.com izvorne govornike, kako bi oni to napisali. Evo kako:
How would a native speaker of English write (or say) this? My native language is Croatian, and I am writing this in English.
Iz ovog sam naučio sljedeće:
Treba se držati jednostavnog redoslijeda subjekt + predikat + objekt. Taj redoslijed je najsigurniji na svim jezicima.
Tko radi + što radi + zašto to radi
Tad ćemo manje griješiti u vremenima, sve će sjesti na svoje mjesto i sugovornik će lakše razumjeti.
Intuitivno ovako razgovaraju ljudi rukama i nogama, kad nemaju zajednički jezik.
Udarit ćemo se u prsi onoliko puta koliko treba dok sugovornik ne shvati da to znači "Ja". Tad ćemo pokazivati prstima "hodanje" ili ćemo na kratko hodati, dok sugovornik ne shvati da to znači "hodam", "idem". I onda ćemo izgovoriti ili napisati ime grada Split. Sugovornik će razumjeti da sam rekao: "Ja idem u Split".
Treba početi s prostim rečenicama i koristiti prošlo, sadašnje i buduće vrijeme. Vremenom, ako svaki dan čitamo, slušamo i pišemo engleski, događat će se promjene u na bolje u svemu:
- izgovoru
- razumijevanju izgovora
- pisanju
Najvažnije u ovoj priči je "svaki dan" bez izuzetka, ma koliko, ali svaki dan. To nije danas problem s mobitelom, u pauzi, u hodu, bilo gdje, možemo pisati, slušati, izgovarati i snimati sebe, čitati knjigu, slušati audio knjigu. Sve po pet minuta ili satima. Važno je u kontinuitetu svaki dan. To vrijedi za svako učenje. Zato je kampanjac bila najgora dijagnoza dok sam ja išao u školu.
Ako mislite da meni učenje dobro ide, onda je to zato što nisam kampanjac.Jer, nikad nisam radio test inteligencije. Ustvari počeo sam i riješio prvi zadatak na primjer, kako glasi sljedeći broj ako su prva tri 2, 4, 6 . .... ja bih veselo upisao 8, ali već u sljedećem pitanju nisam bio veseo i ništa mi pametno nije padalo na pamet i odustao bih. Nikad nisam ni križaljku riješio. nemam volje za to ili nemam inteligencije za to. Ja volim kontekst, priču, iz toga učim i to pamtim.
Sve knjige koje sam pisao i koje pišem su zbirke projekata, a projekti su priče koje nam trebaju u svakodnevnom životu. Proizvodi od nule do finalnog proizvoda.
Slažem se s onima koji kažu da ima više vrsta inteligencije, pa sam siguran da bar jednu od tih ja nemam.
Izgleda da su volja i inteligencija povezani. Imati za nešto volju, znači imati za to i inteligenciju. A volja nam dođe sama od sebe, nema od kud ako ne iz podsvijesti. treba slušati svoju podsvijest.
Primjedbe
Objavi komentar