A. J. Hoge svojim učenicima preporučuje ovu knjigu o obrazovanju.
The Big Picture: Education Is Everyone's Business
Ono što sam pročitao je zanimljivo. Ali kao što knjiga i podučava, i ta knjiga nije recept. Ona je tek još jedan sadržaj kojeg je dobro dodati u svoj "mikser" da vidite što će novog za vas proizvesti.
Moj "mikser" je ovo izbacio. Dobro je slušati i čitati o idealnim školama u kojima se uči a ne štreba, uči svatko što ga zanima pa preko toga i sve ostalo, nema testova, izobilje projekata, prezentacije, otvaranje vrata roditeljima, ekspertima, znalcima i ne znalcima, amaterima i profesionalcima.
Prva misao mi je bila: što je s rokovima? Ne nameće škola rokove, nego su rokovi nametnuti školi. Gospodarstvo traži toliko i toliko projekt menadžera, toliko i toliko liječnika, toliko i toliko zidara, nakon svako toliko i toliko vremena.. Traži ih danas, što znači da su u nekim školama odškolovani do danas, a ne da škole jave tržištu, hej tržište pričekaj malo ova ekipa matematičara se uhvatila jedne rasprave pa kad završe eto njih, a ove jeseni nećemo nikoga primiti jer maturanti žele ostati još jednu godinu u školi da završe što su počeli raditi.
Čim imamo s jedne strane ulaz svako toliko, a s druge izlaz svako toliko, čim imamo tržište koje traži određene struke, čim imamo struke koje traže određeno znanje i vještine, čim se te struke u firmama natječu s drugim firmama za dobiti posao ... nemoguće je škole izolirati od toga, jer onda pada sve to. Sve to traži snagu za učenje u zadanom vremenu = traži radnju. Mora se zapeti svom snagom i preskakati prepreke. To traži od nas sve vrste učenja, i memoriranje, i logičko zaključivanje, i svjesno i podsvjesno učenje, od roka do roka, ispite, testove, projekte... Škola je dio života, a život nije lagan. Život je težak, napisao je autor knjige "Put kojim se rjeđe ide".
Radnja je uvijek radnja, bilo da kopamo, bilo da učimo. Radnja ima u sebi vrijeme. Nema radnje bez vremena. A mi imamo toliko i toliko vremena u svome životu. Snaga u vremenu = radnja. Treba napraviti domaće zadaće, treba pamtiti, treba uložiti snagu, treba grijati stolicu, treba gledati u ekran računala, treba ići na tjelesni. Treba se odmoriti, zabaviti.
Da li je sve to moguće u ritmu muzike za ples? Nije.
The Big Picture: Education Is Everyone's Business
Ono što sam pročitao je zanimljivo. Ali kao što knjiga i podučava, i ta knjiga nije recept. Ona je tek još jedan sadržaj kojeg je dobro dodati u svoj "mikser" da vidite što će novog za vas proizvesti.
Moj "mikser" je ovo izbacio. Dobro je slušati i čitati o idealnim školama u kojima se uči a ne štreba, uči svatko što ga zanima pa preko toga i sve ostalo, nema testova, izobilje projekata, prezentacije, otvaranje vrata roditeljima, ekspertima, znalcima i ne znalcima, amaterima i profesionalcima.
Prva misao mi je bila: što je s rokovima? Ne nameće škola rokove, nego su rokovi nametnuti školi. Gospodarstvo traži toliko i toliko projekt menadžera, toliko i toliko liječnika, toliko i toliko zidara, nakon svako toliko i toliko vremena.. Traži ih danas, što znači da su u nekim školama odškolovani do danas, a ne da škole jave tržištu, hej tržište pričekaj malo ova ekipa matematičara se uhvatila jedne rasprave pa kad završe eto njih, a ove jeseni nećemo nikoga primiti jer maturanti žele ostati još jednu godinu u školi da završe što su počeli raditi.
Čim imamo s jedne strane ulaz svako toliko, a s druge izlaz svako toliko, čim imamo tržište koje traži određene struke, čim imamo struke koje traže određeno znanje i vještine, čim se te struke u firmama natječu s drugim firmama za dobiti posao ... nemoguće je škole izolirati od toga, jer onda pada sve to. Sve to traži snagu za učenje u zadanom vremenu = traži radnju. Mora se zapeti svom snagom i preskakati prepreke. To traži od nas sve vrste učenja, i memoriranje, i logičko zaključivanje, i svjesno i podsvjesno učenje, od roka do roka, ispite, testove, projekte... Škola je dio života, a život nije lagan. Život je težak, napisao je autor knjige "Put kojim se rjeđe ide".
Radnja je uvijek radnja, bilo da kopamo, bilo da učimo. Radnja ima u sebi vrijeme. Nema radnje bez vremena. A mi imamo toliko i toliko vremena u svome životu. Snaga u vremenu = radnja. Treba napraviti domaće zadaće, treba pamtiti, treba uložiti snagu, treba grijati stolicu, treba gledati u ekran računala, treba ići na tjelesni. Treba se odmoriti, zabaviti.
Da li je sve to moguće u ritmu muzike za ples? Nije.
Primjedbe
Objavi komentar