Napišite "habit" u tražilicu Amazon.coma, čitajte sažetke i kupite što vas zanima. To je zato što mi se neda sad stavljati linkove i pisati o knjigama koje ja čitam, jer čitanost mojih postova stalno raste baš zato što ja pišem o sebi. Isto vrijedi za sve što pročitate od mene, u svemu što pišem ima puno čitanja, a pošto su izvori mnogobrojni pojma nemam gdje sam što pročitao.
Google je uložio u istraživanje ljudskih navika. Najprije miševi, ali i ljudi. Svaka navika ima tri djela:
1. okidač,
2. radnja,
3. zadovoljstvo.
Podignemo ruku i grizemo zanoktice. Uzmemo cigarete i zapalimo. Odjednom nas uhvati depra ili tjeskoba ili strah. I sad mi moramo uhvatiti taj okidač. To je najteže. koji je to klik u mozgu pokrenuo ruku za cigaretom, pokrenuo griženje zanoktica. Kad otkrijemo okidač, tad na taj okidač koji nam je sad jasan, otkrili smo ga, stavimo ruke u džep, ustanemo i prošetamo, odemo u šetnju, kafić, u kino, peremo suđe, usisavamo kuću, kopamo u vrtu, čitamo knjigu.
I na kraju te naše nove radnje smo zadovoljni, učinili smo nešto. Dođe osjećaj zadovoljstva.
Okidač se vidi na grafu, navika koja krene se ne vidi, i zadovoljstvo se opet vidi. Okidač i zadovoljstvo potroše malo naše energije u tom impulsu koji se vidi, a sama navika ništa ne troši naše energije. Zato se mi vraćamo provjeriti jesmo li zatvorili vrata, jesmo li učinili ovo ili ono, ne znamo što smo jeli za ručak, sve je to zato što skoro sve u danu radimo po navikama i mozak se ne zamara, ne troši ništa na to, pa naravno ništa i ne pamti.
Te navike su ugravirane u djelu našeg mozga koji sljedi odmah nakon krokodilskog djela koji je uz samo kralježnicu. Navike se ne mogu obrisati, ugravirane su. Mogu se jedino prekriti s novim navikama. I to takvim trikom da okidač i zadovoljstvo ostanu isti, a da promjenimo radnju između.
To sam saznao iz knjiga. I sad se mislim ovako. Navike nam omogućuju život. Tko bi izdržao da nam mozak grozničavo radi cijeli dan, cijeli život (overload). Ali ima loših navika, one nam nanose štetu.
Jučer sam pisao u postu da ne uzimam kapi. I to je navika, ne raditi nešto, a nije navika samo ono što radimo. Na primjer jedna jako jako skupa navika je ne učiti. Ne uzimajući kapi u jutro i na večer ja ostajem vjeran svojim navikama ne uzimanja kapi u jutro i na večer. Navika ne učiti je navika.
Jasno, imam jake argumente, neće to već sutra, imam vremena dug je život, uživaj još malo Ivica bez kapi, Jack Nicolson u jednu filmu kaže: "Svi vježbaju, trče, jedu zdravu hranu, žele zdravi umrijeti, ali ja želim bolestan umrijeti." Ima i toga po mojoj glavi, ne radi vježbanja, jer ja vježbam, nego radi tih kapi. Naš mozak ima za sve objašnjenje. Ona priča o čovjeku koji lovi ribu dok je mlad, ne čeka mirovinu i silno bogatsvo da bi lovio ribu. Sve te priče i filmovi nisu nas učinili takvima kakvi jesmo, nego su duhovite izreke o nama samima i žele nam pomoći. Sve narod zna, al' okreće na šalu na svoj račun. Nasmijmo se sami sebi, al' s navikom koja nam šteti valja se uhvatiti u koštac.
Google je uložio u istraživanje ljudskih navika. Najprije miševi, ali i ljudi. Svaka navika ima tri djela:
1. okidač,
2. radnja,
3. zadovoljstvo.
Podignemo ruku i grizemo zanoktice. Uzmemo cigarete i zapalimo. Odjednom nas uhvati depra ili tjeskoba ili strah. I sad mi moramo uhvatiti taj okidač. To je najteže. koji je to klik u mozgu pokrenuo ruku za cigaretom, pokrenuo griženje zanoktica. Kad otkrijemo okidač, tad na taj okidač koji nam je sad jasan, otkrili smo ga, stavimo ruke u džep, ustanemo i prošetamo, odemo u šetnju, kafić, u kino, peremo suđe, usisavamo kuću, kopamo u vrtu, čitamo knjigu.
I na kraju te naše nove radnje smo zadovoljni, učinili smo nešto. Dođe osjećaj zadovoljstva.
Okidač se vidi na grafu, navika koja krene se ne vidi, i zadovoljstvo se opet vidi. Okidač i zadovoljstvo potroše malo naše energije u tom impulsu koji se vidi, a sama navika ništa ne troši naše energije. Zato se mi vraćamo provjeriti jesmo li zatvorili vrata, jesmo li učinili ovo ili ono, ne znamo što smo jeli za ručak, sve je to zato što skoro sve u danu radimo po navikama i mozak se ne zamara, ne troši ništa na to, pa naravno ništa i ne pamti.
Te navike su ugravirane u djelu našeg mozga koji sljedi odmah nakon krokodilskog djela koji je uz samo kralježnicu. Navike se ne mogu obrisati, ugravirane su. Mogu se jedino prekriti s novim navikama. I to takvim trikom da okidač i zadovoljstvo ostanu isti, a da promjenimo radnju između.
To sam saznao iz knjiga. I sad se mislim ovako. Navike nam omogućuju život. Tko bi izdržao da nam mozak grozničavo radi cijeli dan, cijeli život (overload). Ali ima loših navika, one nam nanose štetu.
Jučer sam pisao u postu da ne uzimam kapi. I to je navika, ne raditi nešto, a nije navika samo ono što radimo. Na primjer jedna jako jako skupa navika je ne učiti. Ne uzimajući kapi u jutro i na večer ja ostajem vjeran svojim navikama ne uzimanja kapi u jutro i na večer. Navika ne učiti je navika.
Jasno, imam jake argumente, neće to već sutra, imam vremena dug je život, uživaj još malo Ivica bez kapi, Jack Nicolson u jednu filmu kaže: "Svi vježbaju, trče, jedu zdravu hranu, žele zdravi umrijeti, ali ja želim bolestan umrijeti." Ima i toga po mojoj glavi, ne radi vježbanja, jer ja vježbam, nego radi tih kapi. Naš mozak ima za sve objašnjenje. Ona priča o čovjeku koji lovi ribu dok je mlad, ne čeka mirovinu i silno bogatsvo da bi lovio ribu. Sve te priče i filmovi nisu nas učinili takvima kakvi jesmo, nego su duhovite izreke o nama samima i žele nam pomoći. Sve narod zna, al' okreće na šalu na svoj račun. Nasmijmo se sami sebi, al' s navikom koja nam šteti valja se uhvatiti u koštac.
Primjedbe
Objavi komentar