Anu Karenjinu i Rat i mir sam čitao kao lektiru u srednjoj, i nedavno sam gledao TV film jedno i drugo. Čitanje je emocionalna kategorija. Kad se sjetim neke knjige koju sam čitao u srednjoj školi, ožive emocije koje sam tad imao. Čitajući Anu Karenjinu, poistovjećivao sam se s Vronskim, zgodan, hrabar, bogat, mlad, djevojke trče za njim. Kad sam nedavno u svojoj 60+ godini gledao TV film Ana Karenjina, ostao sam osupnut, zabezeknut sudbinom Ane Karenjine. Udana žena se zaljubi u Vronskog, ali ju svi vole, svi, i muž i ljubavnik i sin, svi su brižni oko njenog kreveta kad je bolesna, svi joj otvaraju svoja vrata i svoje srce. A ona razmišlja ovako: od moga dragog muža sam učinila rogonju kojem se svi rugaju, od moga dragog Vronskog sam učinila siromaha kojeg se odrekla njegova bogata majka i red bogatih mladih ljepotica koje ga žele za supruga je zaustavljen, moj dragi sin mora gledati svu tu pometnju i slušati najgore moguće klevete protiv svoje majke. I jedini izlaz je onaj koji se i dogodio.
Rat i mir. U srednjoj školi me se dojmio najviše onaj lik što je naiskap popio bocu votke stojeći na jednoj nozi na rubu prozora. Ostale likove i sudbine sam zaboravio. I sad u TV filmu odjednom otkrivam Natašu, bogatu nasljednicu čiji muž neće morati raditi nego će živjeti kao bogataš. Nataša se zaljubi u prvog koji ju je pogledao, ali toliko da pristaje na tajni bijeg s njim. Taj "otmičar" je bio lažac i varalica. Bijeg je zadnji čas spriječen, a Nataša gotovo pa umire.
Drago mi je da sam te knjige pročitao u srednjoj školi, jer eto ostale su mi emocije. Žao mi je za sve knjige koje nisam pročitao, a posebno Ulixa od Joycea. Pročitat ću ga uskoro, izvanredan prijevod Luke Paljetka, koji je diktirao a supruga mu tipkala prijevod.
Ne mogu sad vratiti 17-e svoje godine i čitati Ulixa. Što se može. Ostalo mi je čitati ga sad, što nije malo.
Rat i mir. U srednjoj školi me se dojmio najviše onaj lik što je naiskap popio bocu votke stojeći na jednoj nozi na rubu prozora. Ostale likove i sudbine sam zaboravio. I sad u TV filmu odjednom otkrivam Natašu, bogatu nasljednicu čiji muž neće morati raditi nego će živjeti kao bogataš. Nataša se zaljubi u prvog koji ju je pogledao, ali toliko da pristaje na tajni bijeg s njim. Taj "otmičar" je bio lažac i varalica. Bijeg je zadnji čas spriječen, a Nataša gotovo pa umire.
Drago mi je da sam te knjige pročitao u srednjoj školi, jer eto ostale su mi emocije. Žao mi je za sve knjige koje nisam pročitao, a posebno Ulixa od Joycea. Pročitat ću ga uskoro, izvanredan prijevod Luke Paljetka, koji je diktirao a supruga mu tipkala prijevod.
Ne mogu sad vratiti 17-e svoje godine i čitati Ulixa. Što se može. Ostalo mi je čitati ga sad, što nije malo.
Primjedbe
Objavi komentar