Što vam je proizvod danas bliži umjetnosti to ste održiviji

S današnjeg hodanja je ova slika jedrilice i glisera. Slika me je podsjetila na Orebićke brodare. Ti su se ljudi našli na međi paradigme i ostali su vjerni paradigmi svog iskustva. A to je bilo "važno je doći od točke A do točke B, a za to nam je dovoljan vjetar kojeg čak i ne plaćamo za razliku od ugljena i motornog broda". To je bilo istina dok se prevozila pšenica, kukuruz, hrana za ljude i stoku, istina u doba agrara.
Kad je počeo raditi parni stroj, prevozili su i ugljen ali se nikome nije žurilo u početku jer se industrija oslanjala na zalihe koje se uvijek nadopunjavalo za puno mjeseci unaprijed.
Onda se sve ubrzalo. Japanci izmišljaju "JIT" = Just in time. Nema više zaliha, nego samo brza dostava u sve kraćim intervalima.
Danas vrijedi JIT ali i još nešto, a to je: svaka isporuka drukčija. Kupci sklapaju svoja auta na internetu, svoj namještaj na internetu, svoje web stranice na internetu... a što ne sklapaju?
Najbolji primjer današnje "tvornice" je firma moje Učenice Ene https://www.facebook.com/ena.masic/posts/10220447656834407, AloeWire, koja nema dva ista proizvoda niti je to moguće, jer su proizvodi naprosto neponovljivi. Bravo Ena! kao što ni Neno https://www.facebook.com/neno.mikulic ne može napraviti dvije iste slike.

Zaključak: što vam je proizvod danas bliži umjetnosti to ste održiviji.