Recite mi jedno jedino zanimanje koje ne nedostaje Hrvatskoj. Meni ne pada na pamet. Živimo u vremenu izobilja kapitala, izobilja sadržaja, a napadamo to izobilje s nekoliko strukovnih srednjih škola i toliko fakulteta. Padaju mi na pamet ove škole: medicinska, elektrotehnička, (ima li strojarska), grafička, građevinska. Škole su pripreme ljudi za napad na opcije.
Napoleon Hill se ne može načuditi 1936. godine kako itko može ne biti bogat kod toliko opcija koje se pružaju nakon 6-o godišnje depresije.
Što bi taj čovjek danas rekao da je živ. Radio, automobili, željeznica, električna struja, novine, brodovi, avioni, zabava, telefonija, to je on tada nabrajao. Čudio se radiju na kojem slušaš nekog s druge strane svijeta, čudio se doručku u kojem su namirnice iz najdaljih kutaka svijeta. Sve to treba netko odraditi, nije došlo samo od sebe na stol.
A danas. Tko će sve današnje opcije pokriti. Cjeloživotno obrazovanje, koje još nismo pravo zahvatili. Napiši u Google što bi učio i uči. A što drugo.
Upravo gledam jedan stolić i čudim se koliko nagiba ima, kako je obložen furnirom, zamišljam alate kojim je napravljen, materijale, zamišljam da ja to sad radim u nekoj drvodjeloskoj radionici, radim rukama, miris drveta, piljevine, moj mozak i moje ruke zaokupljene, rub uz rub, sve knap, kreiram, vrijeme je stalo, "flow". Tako teče rijeka. Fordova traka je bila prava zabava prema činovničkim trakama koje su tad počele bujati.
Učenici moraju imati puno izbora zanimanja. Ovoga trena imaju koliko su imali te 1936. godine, a imali su nedostatno za tu godinu neizmjernih mogućnosti.
Napoleon Hill se ne može načuditi 1936. godine kako itko može ne biti bogat kod toliko opcija koje se pružaju nakon 6-o godišnje depresije.
Što bi taj čovjek danas rekao da je živ. Radio, automobili, željeznica, električna struja, novine, brodovi, avioni, zabava, telefonija, to je on tada nabrajao. Čudio se radiju na kojem slušaš nekog s druge strane svijeta, čudio se doručku u kojem su namirnice iz najdaljih kutaka svijeta. Sve to treba netko odraditi, nije došlo samo od sebe na stol.
A danas. Tko će sve današnje opcije pokriti. Cjeloživotno obrazovanje, koje još nismo pravo zahvatili. Napiši u Google što bi učio i uči. A što drugo.
Upravo gledam jedan stolić i čudim se koliko nagiba ima, kako je obložen furnirom, zamišljam alate kojim je napravljen, materijale, zamišljam da ja to sad radim u nekoj drvodjeloskoj radionici, radim rukama, miris drveta, piljevine, moj mozak i moje ruke zaokupljene, rub uz rub, sve knap, kreiram, vrijeme je stalo, "flow". Tako teče rijeka. Fordova traka je bila prava zabava prema činovničkim trakama koje su tad počele bujati.
Učenici moraju imati puno izbora zanimanja. Ovoga trena imaju koliko su imali te 1936. godine, a imali su nedostatno za tu godinu neizmjernih mogućnosti.
Primjedbe
Objavi komentar